Page 55 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 55

Sl  13
                                                   .
                                                   .
                                                     1
                                                  Sl
                                                     3


                      Krug na  lijevoj strani predstavlja 'Ja' Ličnosti - zbir  malih  'ja' - što je u
               stvari  Ne-Ja.  Krug  na  desnoj  strani  je  istinsko  'Ja'. U čovjeku  1,  2  ili  3,  Ličnost
               dominira.  Ličnost  je  ta  koja  djeluje,  dok  istinsko  'Ja'  koje,  od  pada  Adama,
               zauzima vrlo pasivan položaj u čovjeku, mora snositi posljedice tog djelovanja.
               Ličnost  slijedi  vlastite  ciljeve  i  djeluje  kako  ona  voli,  često  kršeći  principe  i
               maksime istinskog 'Ja'. Ovo promatranje omogućuje nam da shvatimo duboko
               značenje  riječi  Apostola  Svetog  Pavla:  'Ta  ne  činim  ono  što  bih  htio,  nego  što
                               44
               mrzim  - to činim.'
                      Ovo  je  stanje  svakog  čovjeka  koji  ide  kroz  život  ne  poznajući  svoje
               skrivene sposobnosti, to jest, istinski Život.
                      Njegovo lažno postojanje je samo pozajmica: privremeno je i završava sa
               smrću, prema božanskoj riječi: ' ta prah si, u prah ćeš se i vratiti.' 45
                      Što je smisao i svrha takvog postojanja? Ne možemo pronaći precizan
               odgovor  na  ovo  pitanje  dok  ga  ne  ispitamo  u  širem  kontekstu    -  onom  života
               Svemira. Tada ćemo razumjeti smisao ljudskog života, i cilj njegova postojanja u
               relaciji s ekonomijom Svemira. S druge strane, gledajući sa stajališta pojedinca  -
               subjektivno  - takvo postojanje se doima apsurdno. Veliki su umovi oduvijek ovo
               vidjeli i govorili. Puškin je plakao: 'Veličanstveni daru, beskorisni daru, živote, s
               kojom svrhom si nam dan?'
                      Ovdje  se  dotičemo  velikog  problema  Smrti.  Što  se  čovjek  više
               poistovjećuje  sa  svojom  Ličnošću,  manje  razmišlja  o  smrti.  Suprotno  tome  što
               vidi  očigledno  da  sve  oko  njega  umire,  čovjek  nema  spontani  osjećaj  vlastite
               smrtnosti.  Iako  je  obdaren  bujnom  maštom,  čovjek  svoju  smrt  može  zamisliti
               samo uz poteškoće. Potreban je napor da bi se došlo do ideje o vlastitoj smrti, i
               da  bi  se  stvorila  njena  slika.  Sve  što  čovjek  može  zamisliti  u  tom  pogledu  je
               izazvati sliku svog leša: nikad ne može iz ovog prikazivanja isključiti promatrača
               koji  zamišlja  ovu  sliku.  Činjenica  je  poznata,  i  određeni  su  je  autori  vidjeli  kao
               dokaz naše besmrtnosti. U ovome postoji djelić istine. Bez da je toga svjestan,
               mentalni napor predstavljanja vlastite smrti čovjeka malo odvoji, neobjašnjivo ne

               44  Rimljanima 7: 15.
               45  Knjiga Postanka 3: 19.

                                                  53 |
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60