Page 51 - Boris Mouravieff – Gnoza

Razvoj emotivnog centra je glavni cilj ezoterične kulture. Kasnije ćemo
vidjeti da samo kroz ovaj centar čovjek može pronaći ključ koji će otvoriti vrata i
dati mu pristup višem životu.
Intelektualni centar je u embrionskom stanju u novorođenčeta. On
prolazi kroz intenzivan razvoj koji se nastavlja za trajanja života, jako često
zauzimajući hipertrofirani oblik u našoj civilizaciji.
Čovjekovo uobličavanje je skoro isključivo oblikovanje njegovog
intelektualnog centra kroz instrukcije, osobno iskustvo, i analitički ili
konstruktivan rad, bilo originalan ili kompilacijski.

(2)

Intelektualni centar u djetetu je tabula rasa. Može ga se usporediti sa
sustavom gramofonske ploče na koju se još nije snimilo. Sustav je prostran,
dobro reguliran, i snabdjeven mehanizmima - onima asocijacija - po kojima
svaka ploča kad dođe do kraja automatski pušta drugu, čiji je sadržaj povezan s
prvom. Ploča koja se okreće dok netko govori slično može izazvati u nama - opet
asocijacijom - puštanje odgovarajuće ploče. Uglavnom ovako se razgovor rađa i
održava.
Ova procedura je mehanička. To lako možemo promatrati u razgovoru
između brojnih osoba koje malo znaju jedna drugu. Takva razmjena nužno spada
na osnovnu razinu najbanalnijih interesa: vrijeme, političke vijesti, ili grad.
Čujemo te ploče kako sviraju, neprestano se okrećući i prolazeći od jedne osobe
do druge, od kojih je svaka sa licem smrznutim u grimasu koja - obično se
složimo - svjedoči ljubaznom držanju.
Snimka se nastavlja praktički zauvijek, jer knjižnica ploča je prostrana i
aparatura snimanja vrlo osjetljiva. Kad osoba govori, obično je lako razlikovati je
li sviraju njegove ploče ili on govori iz dubljeg dijela sebe. U posljednjem slučaju,
on koristi slikovit, seljački i ponekad neugodan jezik; u prethodnom govori
pjevajućim tonom glasa. Važno je promatrati ovo kod nas samih, kako bismo bili
sposobni uvidjeti takve varijante govora. U jednom trenutku govori 'Ja' onda,
neprimjetno, više nije 'Ja'; zapis iz prošlosti počinje svirati u meni. Čudna stvar:
jednom kad ploča krene, gotovo je nemoguće zaustaviti je prije nego što prođe
kroz svoj sadržaj.
Postoje ploče koje bismo trebali pažljivo čuvati, dok bi druge trebali
ponovno nasnimiti. Posebna serija ploča ponekad podrazumijeva tehnike nečijeg
rada. Svatko na svom svakodnevnom poslu nesvjesno stvara kolekciju takvih
ploča, koje koristi za potrebe svoje profesije.
Pored ovih snimaka su druge čiji sadržaj nema smisla: on ne odgovaraju
niti potrebama niti činjenicama. Ova kategorija uključuje na primjer anegdote i
ono što govorniku djeluje kao duhovit razgovor. Unutrašnje promatranje ovog
fenomena bi otkrilo cijeli repertoar takvih ploča. Takvo otkriće bi nam ponudilo

49 |