Page 52 - Boris Mouravieff – Gnoza

priliku rada na kontroliranju puštanja određenog tipa snimaka, te da ga tako
pokušamo u potpunosti eliminirati.
Za to, prvo moramo početi razlikovati takve od korisnih ploča koje imaju
neku svrhu. To se radi analizom njihovih sadržaja, i po unutrašnjem 'ukusu' koji
uzrokuje da one sviraju, kao i po karakteristici intonacije koju daju glasu. Nakon
toga, moramo se truditi da uhvatimo točan trenutak njihovog puštanja. Točno u
tom trenutku - vidjet ćemo kasnije zašto je to tako - moguće je kontrolirati ove
ploče i eliminirati one koje su beskorisne.

(3)

Iskustvo potvrđuje očiglednost da dijete sebe poistovjećuje s tjelesnim
'Ja'. Ličnost je poslušna ovom 'Ja' i još vrlo nerazvijena. Dokaz ovoga je da ono
priča o sebi prizivajući svoje ime, koje je obilježje Ličnosti. Ono o sebi priča u
trećem licu, upravo kao što odrastao čovjek koji se poistovjećuje sa svojom
ličnošću tretira svoju Dušu kao treće lice. Duša je stranac vanjskom čovjeku
koliko je i Ličnost djetetu, ali to nije istina za njegovo tijelo, iako ga tretira kao
treće lice. Uistinu, iako manje očito, pokornost Ličnosti prema tjelesnom 'Ja'
često se nastavlja u odraslih.
Budući da je postao svjestan ovog ropstva, netko tko se posvetio
ezoteričnim praksama nastoji ga prevladati. On može pribjeći opasnim
postupcima da postigne ovaj cilj. Tako se događa da određene ezoterične
Pravoslavne, Muslimanske i Hinduističke tehnike čine grešku korištenja mučenja
koja su pretjerana i premašuju granice dobrog osjećaja. Mi zaboravljamo da je
naše tijelo konj kojeg smo pozvani da jašemo cijelog našeg života; instrument
kojeg se ne može zamijeniti. Zasigurno on mora biti treniran, discipliniran i držan
gdje mu je mjesto, a to je da bude poslušan; ali pored toga istina je da on mora
biti prikladno zbrinut i održavan. Ishod koji se traži u ovom području je uvijek
stanje discipline koje ne dovodi u kompromis ni zdravlje ni snagu.
Instrument koji odašilje disonantne zvukove moramo podesiti, ne
odrezati žice da zaustavimo kakofoniju.

(4)

Oblikovanje karaktera događa se u isto vrijeme kad i rast i razvoj
mentalnih centara u čovjeku. Vidjeli smo da je Ličnost sačinjena od malih 'ja',
svako pak utemeljeno na jednoj od mogućih kombinacija tri centra i njihovih
sektora. Ova mala 'ja' čine željeznu piljevinu koja pod određenim okolnostima -
trenjem i vatrom - može biti iz temelja transformirana onim što smo nazvali
fuzija: tada se karakter čovjeka smatra konačno formiranim. Tek tada se
zadobivaju prateće idealne kvalitete: čvrstoća u muškarcu; nježnost u ženi. One
tad nisu dobivene trenutno - samo do sljedeće oluje - nego u trajnom obliku,

50 |