Page 96 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 96

F. William Engdahl: Stoljeće rata

            Godine  1927.  Britanija  i  oslabljena  Francuska  pristale  su  pripustiti
          Amerikance  na  Srednji  istok  i  u  tom  su  smislu  revidirale  svoje  tajne
          sporazume iz vremena rata. Povučena je crvena crta od Dardanela preko
          Palestine do Jemena, pa opet natrag prema gore kroz Perzijski zaljev, koja
          je obuhvaćala Tursku, Siriju, Libanon, Saudijsku Arabiju, Jordan, Irak i
          Kuvajt. Unutar te crte, naftni su moćnici triju zemalja razradili željeznu
          podjelu teritorija, koja je uglavnom održana do dana današnjega. U Iraku:
          kompanije  Anglo-Persian,  Royal  Dutch  Shell  i  francuska  Compagnie
          Francaise  des  Petroles,  kojoj  je  ranije  “dan”  udio  Deutsche  Banke  u
          kompaniji Turkish Petroleum Gesellschaft iz 1914., zajedno s grupacijom
          Rockefeller,  dobile  su  “koncesije”  od  Iraka  za  isključivu  eksploataciju
          iračke nafte na rok od 75 godina. Kuvajt je dan kompaniji Anglo-Persian i
          kompaniji Gulf Oil, koja je pripadala američkoj obitelji Mellon. 10
            Do 1932. godine svih je sedam velikih kompanija u anglo-američkoj
          sferi - Esso (Standard of N. J.), Mobil (Standard of N. Y.), Gulf Oil, Texaco,
          Standard of California (Chevron), kao i Royal Dutch Shell i Anglo-Persian
          Oil Co. (British Petroleum) - pripadalo kartelu iz Achnacarrvja.
            Kartel je potom osmislio strategiju svojega odnosa prema kompanijama
          koje nisu u kartelu, takozvanim “autsajderima”. Prema uslovima njihova
          dogovora  “podrazumijeva  se  da  je  poželjno  pretvoriti  nekontrolirane
          nečlanove  u  kontrolirane  članove;  u  skladu  s  tim,  kupnja  od  strane
          “članica” (tj. kompanija koje pripadaju kartelu iz Achnacarrvja - napomena
          izdavača) onih koji su izvan “članstva” mora se preporučiti kao doprinos
          poboljšanju stabilnosti tržišta.” Kartel je također bio pripravan obračunati
          se i s onim autsajderima koji su bili manje poslušni, kao što ćemo uskoro
          vidjeti.11
            U  nafti  su  se  definitivno učvrstile tetive anglo-američkih “posebnih
          odnosa”. Put je bio čist za velike nove pothvate.


                Deterdingov, Montagu Normanov i Schachtov
                                “projekt Hitler”

            Nestabilni  je  međunarodni  monetarni  poredak,  koji  su  nakon
          Versaillesa londonski i njujorški bankari nametnuli poraženoj Centralnoj
          Europi,  doživio  1929.  godine  nagli,  iako  predvidiv,  kraj.  Montagu
          Norman,  u  to  vrijeme  najutjecajniji  svjetski  središnji  bankar,  guverner



          96
   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101