Page 95 - William Engdahl - Stoljeće Rata

počele davati Njemačkoj jako unosne kredite, od novca koji se u obliku
ratnih šteta reciklirao i s provizijom i kamatama vraćao natrag u njujorške
i londonske banke. Bila je to golema međunarodna kreditna piramida, na
čijem su vrhu sjedile londonske i, u konačnici, njujorške banke.
Između 1924. i 1931. Njemačka je platila 10.5 milijardi maraka
ratnih šteta, a pozajmila je 18.6 milijardi maraka iz inozemstva. Njemački
je oporavak nakon 1923., pod rukom vodiljom Montagua Normana
i njegova kolega u Reichsbanci, Hjalmara Schachta, bio u potpunosti
ovisan o kreditima Anglo-Amerikanaca. Nije bilo strahova iz Rapalla koji
bi uznemirivali anglo-američki poredak, tj., do kraha piramide iz 1929.,
kad se naglo zaustavio dotok kredita iz njujorških i londonskih banaka u
Njemačku radi obrtanja novca stečenog naplatom ratnoga duga.9

Angloamerička crvena crta

Ali, do tada je bila razriješena bitka anglo-američkih sila za prevlast na
polju svjetskih financija i gospodarstva. Naftni su ratovi, koji su potresali
svijet više od jednog desetljeća, konačno razriješeni “obustavom vatre”,
koja je rezultirala stvaranjem neshvatljivo moćnog anglo-američkog
naftnog kartela, kasnije nazvanog “Sedam sestara”. Taj je mirovni sporazum
službeno postignut 1927., u Achnacarrvju, škotskom dvorcu Sir Henrija
Deterdinga iz Shella. Sastali su se John Cadman, predstavnik kompanije
britanske Vlade Anglo-Persian Oil Co. (British Petroleum) i Walter Teagle,
kao predsjednik Rockefellerova Standard Oila iz New Jersevja (Exxon),
navodno radi lova na tetrijebe, a ustvari zato da osnuju najmoćniji
gospodarski kartel u modernoj historiji. Sedam sestara je postalo ustvari
jedna institucija.
Njihov je tajni savez u službenom obliku izgledao kao “Sporazum
članica iz 1928.” ili “Sporazum iz Achnacarrvja”.
Britanski su se i američki magnati dogovorili prihvatiti postojeću
podjelu tržišta i udjela, tajno utvrđivati svjetsku kartelsku cijenu nafte i
okončati destruktivnu konkurenciju i rat cijena posljednjega desetljeća.
Njihove su vlade iste te godine samo potvrdile taj privatni dogovor,
koji je dobio ime “Sporazum crvene crte”. Od toga vremena, uz manje
prekide, svjetske se zalihe nafte nalaze pod čvrstom anglo-američkom
hegemonijom. Na svaku je prijetnju razbijanja te hegemonije nemilosrdno
odgovoreno, kao što ćemo vidjeti kasnije.

95