Page 101 - William Engdahl - Stoljeće Rata

je podržao, a pridružio im se i guverner Francuske banke. Kao rezultat
toga, Hans Luther je odbio očajničke pokušaje Bruninške vlade da ga u
posljednjem trenutku prisili da zatraži hitan stabilizacijski kredit od drugih
središnjih banaka, radi ublaživanja nacionalne bankarske krize. Kad je
konačno kapitulirao i zatražio pomoć od Montagua Normana, Norman
mu je zalupio vrata pred nosom. Od tada Njemačka nije imala ni jednog
kreditora za slučaj krajnje nužde.
U julu 1931., oko dva mjeseca nakon početka sloma bečke banke
Creditanstalt i odljeva kapitala iz Njemačke, bazelski je list Nazionalzeitung
objavio da je Danat-Banka “u poteškoćama”, što je u toj naelektriziranoj
klimi bilo dovoljno da izazove potpunu paničnu navalu na tu banku.
Predsjednik je te banke, Goldschmidt, kasnije optužio Reichsbank da
je selektivno odlučila ubrzati pad njegove banke diskriminirajućom
raspodjelom kredita. Bankarska kriza i krah industrije koji je uslijedio,
doveli su do “najteže zime u zadnjih sto godina”. Bilo je to plodno tlo za
radikalne političke alternative.
U martu 1930., nekoliko mjeseci prije nego što su angloamerički
bankari presjekli kredite Njemačkoj, predsjednik Reichsbanke Hjalmar
Schacht iznenadio je vladu predajom svoje ostavke. Stvarni je razlog
njegovoj ostavci bio u ponudi hitnog stabilizacijskog kredita od 500
miliona maraka, a njemačkoj je vladi tu ponudu dao švedski industrijalac
i financijer Ivar Kreuger, čuveni švedski “kralj šibica”. Kreuger i njegovi
američki bankari, Lee Higginson & Co., bili su glavni kreditori Njemačke
i drugih zemalja koje su bile odsječene od londonskih i njujorških banaka.
Ali, Kreugerova je kreditna ponuda s početka 1930. imala eksplozivne
i neprihvatljive političke posljedice za dugoročnu strategiju prijatelja
Montagua Normana. Njemački je ministar financija Rudolf Hilferding
prisiljavao Schachta koji je, po uslovima Dawesova Plana naplate štete,
morao odobriti sve inozemne kredite, da prihvati Kreugerov kredit.
Schacht je odbio i 6. aprila uručio predsjedniku države, von Hinderburgu,
svoju ostavku. Shacht je bio pozvan na drugu dužnost.
Nekoliko je mjeseci nakon toga, početkom 1932., sam Kreuger
pronađen mrtav u svojoj hotelskoj sobi. Službena je autopsija zabilježila da
je uzrok smrti bilo samoubojstvo, ali je temeljita istraga švedskih istražitelja
nekoliko desetljeća kasnije zaključila da je Kreuger bio ubijen. Osobe koje
su od Kreugerove smrti trebale najviše profitirati bile su u Londonu i New
Yorku, premda će istina vjerojatno ostati zakopana zajedno s Kreugerom. S

101