Page 90 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 90

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          za  naknadu  šteta,  John  Mavnard  Kevnes,  rekao  da  je  tri  puta  veća  od
          maksimuma  koji  Njemačka  uopće  može  platiti.  Tome  se  dugu  imala
          pripisivati godišnja kamata po stopi od 6%. Carina od 26% na ukupnu
          prijavljenu vrijednost njemačke izvozne robe morala se plaćati savezničkom
          predstavniku za naplatu šteta u Berlinu, a sve je to bilo popraćeno s bezbroj
          teških uslova, poput nekoliko različitih pristojbi za “jamstvo”. Komisija za
          naknadu šteta imala je pravo jednostrano zatražiti plaćanje bilo u naturi
          kojega dijela naknade šteta.
            “Londonski ultimatum” nije bio ultimatum samo po nazivu. Uslov je
          bio da njemački Parlament u potpunosti prihvati te nevjerovatne uslove
          u roku od šest dana ili će savezničke snage okupirati i pod svoju kontrolu
          staviti industrijsko središte Njemačke - Ruhrsku pokrajinu. Ne iznenađuje
          da je Reichstag prihvatio taj strahotni ultimatum s tek neznatnom većinom
          glasova.
            Uznemirujući je vid Sporazuma iz Rapalla, za neke utjecajne krugove
          u Londonu, ustvari bilo ono što je on podrazumijevao. Velike količine
          njemačkih  mašina  i  opreme,  čelika  i  druge  tehnologije,  trebale  su  biti
          prodane Rusiji za obnovu i izgradnju naftnih polja u Bakuu.
            Zauzvrat  je  Njemačka  izgradila  mrežu,  u  zajedničkom  njemačko-
          sovjetskom vlasništvu, središta za distribuciju nafte i benzina u Njemačkoj,
          radi prodaje sovjetske nafte, pod tvrtkom DEROP (Deutsche-Russische
          Petroleumgesellschaft). To je imalo još jednu prednost, tj. omogućavalo je
          Njemačkoj da se izvuče iz željeznih okova britanskih i američkih naftnih
          krugova, koji su nakon Versaillesa imali potpun monopol nad prodajom
          nafte  u  Njemačkoj.  Rathenau  nije  nikada  odbio  zahtjeve  Londonskog
          ultimatuma za naknadu štete. Ali je nastojao iznaći praktična rješenja da
          bi se ti zahtjevi ispunili.


                      Vojna okupacija Ruhrske pokrajine

            Odgovor na Rapallski sporazum stigao je vrlo brzo. Dva dana nakon
          objave toga sporazuma, 18. aprila u Genovi, njemačkom je izaslanstvu
          predana  saveznička  protestna  nota,  stoga  što  je  Njemačka  postigla
          sporazum s Rusijom “iza leda” Odboru za naknadu šteta.
            Zatim, 22. juna 1922., malo više od dva mjeseca nakon objavljivanja
          Sporazuma iz Rapalla, Walther Rathenau je ubijen dok je odlazio od kuće



          90
   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95