Page 35 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 35

TREĆE POGLAVLJE



            Počinje globalna bitka za kontrolu nafte


                 Britanski admiral vidi dalje od ulja za svijeće

            Godine  1882.  crni  teški  mulj  koji  danas  zovemo  naftom  nije  imao
          nikakve  tržišne  vrijednosti,  osim  kao  gorivo  za  nove  mineralne  uljne
          svijeće,  novost  koju  je  u  Berlinu  izumio  njemački  proizvođač  svijeća
          Stohwasser. To se gorivo tada zvalo “kameno ulje”, jer je curilo iz stijena
          u nekim naftnim područjima poput Titusvillea u Pensilvaniji, Bakua u
          Rusiji ili u Galiciji, koja je sada dijelom Poljske. 1870. godine John D.
          Rockefeller osnovao je poduzeće Standard Oil Co., radi pokrivanja tog
          tržišta uljnih svijeća i raznih uljnih “ljekarija” u Sjedinjenim Državama.
          Stroj  na  unutarnje  sagorijevanje  još  nije  bio  unio  revoluciju  u  svjetsku
          industriju.
            Ali,  postojao  je  barem  jedan  čovjek  koji  je  shvatio  vojno-stratešku
          važnost nafte za prevlast na svjetskim morima u budućnosti. Počevši u
          septembru 1882. godine, u obliku javnog obraćanja, britanski je admiral
          lord Fisher, tada kapetan Fisher, nastojao dokazati svima u britanskoj Vladi
          koji su ga bili voljni slušati da Britanija mora u svoju mornaričku flotu
          umjesto pogona na ugalj uvesti pogon na naftu. Od 1870. godine ruski
          su parobrodi na Kaspijskom jezeru koristili teško naftno gorivo koje su
          Rusi zvali “mazut”. Fisher i još nekoliko dalekovidnih pojedinaca počeli
          su propagirati uvođenje toga novoga goriva. Uporno je tvrdio da će pogon
          na naftu omogućiti Britaniji da zadrži odlučujuću stratešku prednost za
          nadmoć na moru u budućnosti.
            Fisher je dobro poznavao kvalitativnu nadmoć nafte kao goriva nad
          ugljom i znao je da razmišlja ispravno. Ratni brod s diesel motorom na
          naftni pogon ne ispušta nadaleko vidljiv dim, dok se dim s broda na ugalj
          vidi i na udaljenosti od 10 kilometara. Dok je brodu na ugalj potrebno
          4 do 9 sati da postigne punu brzinu, naftnom je motoru trebalo samo
          30 minuta, a najjaču je snagu mogao postići za 5 minuta. Za osiguranje
          naftnog goriva za jedan ratni brod bio je potreban rad 12 ljudi po 12 sati.
          Da bi se postigla jednaka energija za brod na ugalj, bio je potreban rad 500
          ljudi po 5 dana. Da bi se postigla jednaka konjska snaga, za brod na naftni

                                                                      35
   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40