Page 30 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 30

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          između  anglo-saksonskog  bankarskog  i  financijskog sistema s jedne
          strane i “njemačkog modela”, koji se uvelike primjenjuje u Njemačkoj,
          Nizozemskoj, Švicarskoj i Japanu, s druge strane.3


            Potreba gradnje brodarske i željezničke infrastrukture

            Dok je tako engleska industrijska i financijska politika, osobito nakon
          1873.  godine,  poticala  zaostajanje  u  razvoju  industrijske  tehnologije,
          njemačka je politika poticala sasvim suprotan smjer. Do 1900. su godine
          te razlike između tih dviju zemalja bile svima vidljive. Ali, u godinama
          prije 1914., sve se veći jaz između Njemačke i Engleske očitovao u pogledu
          dvaju  posebnih  vidova  zadivljujućeg  razvoja  njemačkoga  gospodarstva.
          Iznad svega se radilo o pojavi Njemačke kao vodeće moderne brodarske
          zemlje, koja je u konačnici postala prijetnjom desetljećima dugoj engleskoj
          prevlasti na moru.
            Sve dok Njemačka nije posjedovala vlastitu modernu trgovačku flotu
          i  dok  nije  imala  mornaricu  koja  će  tu  flotu štititi, ta zemlja nije bila
          gospodarom vlastite ekonomije. Engleska je i dalje bila vladarom svjetskih
          okeana i to je stanje kanila zadržati. U tim je uslovima sve veći broj ljudi
          u Njemačkoj dizao glas protiv stanja u kojemu će njemački gospodarski
          život  biti  stalno  podložan  manipulacijama  strane  brodarske  moći  u
          pogledu temeljnih uslova međunarodne trgovine, koja je bila od životnoga
          interesa.
            Godine 1870. ukupna je flota Njemačkog Reicha imala jedva 640.000
          tona.  U  to  je  vrijeme  njemačka  trgovačka  flota bila peta po veličini u
          svijetu, iza britanske, američke, francuske i norveške. Do 1914. godine
          njemačka je flota postala druga po veličini u svijetu, odmah iza engleske, i
          dalje je napredovala.
            Njemački  je  izvoz  1870.  godine  ovisio  o  zaštitnim  carinama  i
          brodovima  drugih  zemalja,  osobito  Engleske.  Do  1914.  godine  to  se
          drastično promijenilo. Već 1901. godine 52.000 brodova, s 9.000.000 tona
          nosivosti, isplovljavalo je iz njemačkih luka, pod njemačkom zastavom. Do
          1909. godine te su brojke narasle na 65.000 brodova s ukupno 13.000.000
          tona nosivosti pod njemačkom zastavom. U to je vrijeme čak 70% ukupne
          njemačke  trgovine  ovisilo  o  moru.  Jasno  je  da  je  kontrola  te  trgovine
          bila od životne važnosti za gospodarsku sigurnost Njemačke. Ali, takav
          razvoj događaja nije bio s veseljem dočekan u londonskim financijskim i

          30
   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35