Page 31 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 31

brodarskim krugovima.
            Istovremeni je razvoj na polju njemačke industrije čelika i strojarstva
          bio  izravno  povezan  s  izgradnjom  moderne  trgovačke  flote. Zamjena
          jedara  parnim  pogonom  i  drvenih  brodskih  trupova  najprije  željeznim
          pojačanjem a kasnije čeličnim trupovima, omogućila je njemačkoj floti
          da  postane  veća  i  učinkovitija.  Godine  1891.  njemačka  se  flota mogla
          pohvaliti trima parobrodima s preko 7.000 tona nosivosti. Godine 1914.
          pod njemačkom je zastavom plovilo pet parobroda čija je nosivost bila
          iznad 20.000 tona, devet nosivosti između 15 i 20.000 tona i 66 nosivosti
          između 7.000 i 10.000 tona.
            U to se vrijeme njemački pomorski transport razvijao nevjerovatnom
          brzinom i učinkovitosti. Godine 1914. dva su velika poduzeća - Hamburg-
          American  i  North  German  Lloyd,  držala  oko  40%  ukupne  njemačke
          trgovačke  mornarice.  Tajna  spektakularnoga  razvitka  toga  doba  bila  je
          organizacija, ekonomija razmjera i naglasak na izgradnji najučinkovitijih i
          najmodernijih brodova.
            Jedan je francuski promatrač toga doba, komentirajući nevjerovatan
          uspjeh njemačkog pomorskog transporta u to vrijeme, rekao: “Upravo ta
          količina brodovlja omogućuje brzu amortizaciju kapitala i, kao posljedicu,
          ‘škartiranje’ brodova koji su zastarjeli, neprestano pomlađivanje plovećega
          stroja. U njemačkoj mornarici nećete naći plovila stara trideset ili četrdeset
          godina. Ono što njemačka industrija, točnije metalurgija, elektrotehnika
          itd., ulože kroz standardiziranu proizvodnju, to se njemačkoj trgovačkoj
          grani  vrati  kroz  učestalost  i  redovitost  plovidbe”.  I  dodaje:  “U  slučaju
          Nijemaca, gradnja brodova ne slijedi trgovinu, nego ide ispred nje i na taj
          je način oživotvoruje”.4
            Nakon  konačnog  pripojenja  Hamburga  Njemačkom  Reichu  1888.
          godine,  Hamburg  i  kasnije  Bremen-Bremerhaven,  postali  su  središtima
          izgradnje najmodernije i najučinkovitije lučke opreme u cijeloj Europi, što
          je u te sjeverne luke privuklo željeznički transport većega dijela središnje
          Europe,  da  bi  se  brodovima  odvozio  na  svjetska  tržišta.  Uspostavom
          izgradnje infrastrukture na državnoj razini, što je potaknulo najjeftiniji
          mogući prijevoz, Njemačka je, tokom jednog i pol desetljeća prije 1914.
          godine, proširila svoju brodarsku prisutnost po cijelome svijetu, čak i na
          tradicionalno  monopolistička  tržišta  engleskog  brodarstva  i  britanskih
          kolonija i na tradicionalno britanske “interesne sfere”, poput Egipta ili čak
          Sjeverne i Južne Amerike.

                                                                      31
   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36