Page 256 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 256

F. William Engdahl: Stoljeće rata

            Jako uznemiren, Saddam je ukazao na činjenicu da, usprkos jasnom
          završetku  iračko-iranskoga  rata  od  prije  godinu  dana,  američke  vojne
          snage i ratni brodovi u Zaljevu ne pokazuju nikakvih znakova povlačenja.
          Umjesto toga, zloslutno je primijetio: “Sjedinjene Države daju puno izjava
          da  tu  kane  ostati.”  Napomenuo  je  sve  veću  zaokupljenost  Sovjetskog
          Saveza svojim unutarnjim problemima: “U situaciji kad je Sovjetski Savez
          zaokupljen  svojim  unutarnjim  problemima,  kad  je  [iračko-iranski]  rat
          prestao, ne postoji nikakve izravne prijetnje, a Sjedinjene Države, osobito
          u ovo vrijeme, ponavljaju da će tu ostati, onda je to nešto čemu treba
          pridati pozornosti.”
            Sadam  je  svoju  primjedbu  te  februara  zaključio  izjavom  da  arapske
          zemlje bogate naftom trebaju ujediniti snage i iskoristiti svoje “posjedovanje
          energetskog  izvora  kakvog  nema  na  svijetu...  Mislim  da  bismo  trebali
          uspostaviti čvrste odnose s Europom, Japanom i Sovjetskim Savezom na
          način da nam taj element bude od koristi što je prije moguće.”13
            Ako  je  postojao  ikakav  element  koji  je  učvrstio  odlučnost  vodećih
          krugova  anglo-američkog  ustroja  da  proslijede  sa  svojim  planovima
          drastične nove vojne akcije na Srednjem Istoku, bio je to ovaj Saddamov
          govor.  Dana  27.  jula  1990.,  kad  su  napetosti  između  Iraka  i  Kuvajta
          oko  cijene  nafte  bile  na  vrhuncu,  američka  veleposlanica  u  Bagdadu,
          April Glaspie zatražila je sastanak sa Saddamom Husseinom u Bagdadu
          radi razgovora o toj napetoj situaciji. Prema službenom iračkom zapisu
          toga  razgovora,  koji  je  bagdadska  Vlada  kasnije  objavila,  a  američki
          Kongres potvrdio nakon skoro godinu dana, Glaspie je rekla Saddamu
          da Washington neće zauzimati stajalište u eventualnom sukobu između
          Iraka i Kuvajta. Nije prošla ni sedmica dana, a iračke su snage okupirale
          grad Kuwait. Kuvajtska je kraljevska obitelj Al-Sabah dobrano prije toga
          pobjegla i uspjela izvući svoje Rolls Royce, zlato i druge vrijednosti, jer,
          prema  riječima  jednog  ojađenog  bivšeg  dužnosnika  kuvajtske  Vlade  u
          izgnanstvu u Europi: “CIA ja kraljevsku obitelj na vrijeme obavijestila da
          iziđe iz zemlje, ali su Al-Sabahovi ‘pogodno’ zaboravili vojsci svoje zemlje
          prenijeti informaciju da se sprema invazija na Kuvajt.”
            Kroz nekoliko sati nakon okupacije Kuvajta, Engleska banka i američka
          Vlada poduzele su mjere zamrzavanja svih kuvajtskih sredstava koja su se
          nalazila  u,  kako  se  tada  vjerovalo,  najvećem  svjetskom  pojedinačnom
          fondu, Kuwait Investmenet Officeu (Kuvajtskom investicijskom uredu),
          sa sjedištem u Londonu. Ukupni iznos tih sredstava držan je u tajnosti, ali


          256
   251   252   253   254   255   256   257   258   259   260   261