Page 256 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

Jako uznemiren, Saddam je ukazao na činjenicu da, usprkos jasnom
završetku iračko-iranskoga rata od prije godinu dana, američke vojne
snage i ratni brodovi u Zaljevu ne pokazuju nikakvih znakova povlačenja.
Umjesto toga, zloslutno je primijetio: “Sjedinjene Države daju puno izjava
da tu kane ostati.” Napomenuo je sve veću zaokupljenost Sovjetskog
Saveza svojim unutarnjim problemima: “U situaciji kad je Sovjetski Savez
zaokupljen svojim unutarnjim problemima, kad je [iračko-iranski] rat
prestao, ne postoji nikakve izravne prijetnje, a Sjedinjene Države, osobito
u ovo vrijeme, ponavljaju da će tu ostati, onda je to nešto čemu treba
pridati pozornosti.”
Sadam je svoju primjedbu te februara zaključio izjavom da arapske
zemlje bogate naftom trebaju ujediniti snage i iskoristiti svoje “posjedovanje
energetskog izvora kakvog nema na svijetu... Mislim da bismo trebali
uspostaviti čvrste odnose s Europom, Japanom i Sovjetskim Savezom na
način da nam taj element bude od koristi što je prije moguće.”13
Ako je postojao ikakav element koji je učvrstio odlučnost vodećih
krugova anglo-američkog ustroja da proslijede sa svojim planovima
drastične nove vojne akcije na Srednjem Istoku, bio je to ovaj Saddamov
govor. Dana 27. jula 1990., kad su napetosti između Iraka i Kuvajta
oko cijene nafte bile na vrhuncu, američka veleposlanica u Bagdadu,
April Glaspie zatražila je sastanak sa Saddamom Husseinom u Bagdadu
radi razgovora o toj napetoj situaciji. Prema službenom iračkom zapisu
toga razgovora, koji je bagdadska Vlada kasnije objavila, a američki
Kongres potvrdio nakon skoro godinu dana, Glaspie je rekla Saddamu
da Washington neće zauzimati stajalište u eventualnom sukobu između
Iraka i Kuvajta. Nije prošla ni sedmica dana, a iračke su snage okupirale
grad Kuwait. Kuvajtska je kraljevska obitelj Al-Sabah dobrano prije toga
pobjegla i uspjela izvući svoje Rolls Royce, zlato i druge vrijednosti, jer,
prema riječima jednog ojađenog bivšeg dužnosnika kuvajtske Vlade u
izgnanstvu u Europi: “CIA ja kraljevsku obitelj na vrijeme obavijestila da
iziđe iz zemlje, ali su Al-Sabahovi ‘pogodno’ zaboravili vojsci svoje zemlje
prenijeti informaciju da se sprema invazija na Kuvajt.”
Kroz nekoliko sati nakon okupacije Kuvajta, Engleska banka i američka
Vlada poduzele su mjere zamrzavanja svih kuvajtskih sredstava koja su se
nalazila u, kako se tada vjerovalo, najvećem svjetskom pojedinačnom
fondu, Kuwait Investmenet Officeu (Kuvajtskom investicijskom uredu),
sa sjedištem u Londonu. Ukupni iznos tih sredstava držan je u tajnosti, ali

256