Page 253 - William Engdahl - Stoljeće Rata

Dvojni sporazum iz doba prije 1914. godine i pripremati teren za novu
“Entante Cordiale” protiv “njemačke prijetnje”. Ali, stvarna se strateška
bitka vodila daleko od središnje Europe.
Negdje tokom 1989. donesena je odluka za poduzimanjem snažne
ofenzive, čije će poprište biti Srednji istok i njegove ogromne zalihe
nafte. Opet su, kao i u vrijeme 1970-ih godina, američki i britanski
stratezi odlučili da se ozbiljna prijetnja koja dolazi od gospodarskog rasta
kontinentalne Europe mora osujetiti preko anglo-američkog “naftnog
oružja”. Oblik koji će ta politika poprimiti uskoro će zapanjiti cijeli svijet.

Saddam: sredstvo za stvaranje novoga svjetskog poretka

Viši su krugovi Vlada premijerke Thatcher i predsjednika Busha odlučili
stvoriti izgovor koji će Sjedinjenim Državama i Britaniji dati mogućnost
da uspostave izravnu vojnu prisutnost na ključnoj tački svjetske, a osobito
kontinentalno-europske opskrbe naftom.
Domaće privredne i financijske poteškoće u Britaniji i Sjedinjenim
Državama dodale su tom planu početkom 1990. godine jednu posebnu
crtu očaja. Ekonomska se “revolucija” premijerke Thatcher naglo urušavala
nakon kraha burze u oktobru 1987., a rastuće su kamatne stope u Britaniji
izazvale najgoru krizu u poslijeratnom razdoblju na području nekretnina,
industrije i bankarstva. U Sjedinjenim Državama George Bush se sučio s
proračunskim deficitom koji je izmicao kontroli, s bankama u propadanju,
rastućom nezaposlenošću i jednom sveopćom depresijom koju su neki
unutar Bijele kuće privatno uspoređivali s velikom depresijom iz 1930-ih
godina.
Irak, država sa 16 miliona stanovnika, izišao je iz osmogodišnjeg
uzaludnog rata protiv Irana, koji je postigao samo to da je zapadnim
proizvođačima oružja poslužio kao ogromno smetlište kako bi održali
ogromnu prodaju oružja Srednjem istoku. Washington je 1980. godine
potajno potaknuo Saddama Husseina da napadne Iran tako što je
dostavljao Iraku lažne tajne informacije koje su pokazivale brz uspjeh rata.
Do 1989. iračko je gospodarstvo bilo u ruševinama, a ulaganja u industriju
i poljoprivredu bila su uvelike zaustavljenja tokom toga skupog rata, čiji su
procijenjeni troškovi iznosili milijun ili više ljudskih života na obje strane.
Ali Irak je, za razliku od Homeinijeva Irana, izišao iz rata s ogromnim

253