Page 254 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

teretom ratnog duga. Godine 1988. raznim je kreditorima bio dužan po
prilici 65 milijardi dolara. Veliki je dio toga duga otpadao na Kuvajt i
Saudijsku Arabiju, kao i na Sovjetski Savez i zemlje Istočne Europe, koje su
očekivale otplatu duga putem isporuke iračke nafte. Ostatak duga otpadao
je uglavnom na francuske, britanske i američke bankare. Francuska je,
nakon Sovjetskog Saveza, bila drugi po veličini opskrbljivač oružja za
Irak.
Anglo-američki plan je bio da uvuku iračkog predsjednika Saddama
Husseina u klopku kojoj neće moći odoljeti kako bi se stvorio izgovor za
vojnu intervenciju Sjedinjenih Država i Britanije, s navodnim ciljem da
osiguraju svjetske zalihe nafte. U junu 1989. jedna je delegacija na vrhu, iz
organizacije poznate pod imenom Američko-irački poslovni forum (United
States-Iraq Business Forum), u kojoj su bili Alan Stoga iz Kissingerove
tvrtke Kissinger Associates, viši dužnosnici Bankers’ Trusta, Mobil Oila,
Occidental Petroleuma i drugih velikih američkih multinacionalnih
kompanija, posjetila Bagdad na poziv Saddama Husseina. Saddam je želio
razgovarati o iračkom poslijeratnom planu razvoja iračkih poljoprivrednih
i industrijskih potencijala.
Irak je imao petogodišnji plan vrijedan 40 milijardi dolara za
izgradnju velikog projekta navodnjavanja i brane na rijeci Badush, koji
bi omogućio Iraku da postane samodostatan u proizvodnji hrane; u
to je vrijeme Irak ovisio o žitu koje je uvozio preko američke državne
korporacije Commodity Credit Corporation, a 1989. godine uvezao je
žita u vrijednosti od čak 1 milijarde dolara. Osim toga, Irak je predložio
američkoj skupini velika ulaganja u izgradnju petrohemijske industrije,
postrojenja za proizvodnju umjetnih gnojiva, jednog postrojenje za
proizvodnju čelika i željeza i jednog postrojenja za montažu automobila,
što je bio dio iračkih nastojanja radi razvitka zemlje. Američki su poslovni
ljudi rekli Sadamu da mora najprije restrukturirati svoj vanjski dug i kao
protuuslugu pristati privatiziran iračke zalihe nafte ili njihov najveći dio.
Prema najboljim britanskim i američkim geofizičkim proračunima, Irak je
vjerojatno bio najveći neistraženi naftni predio svijeta, uz mogući izuzetak
Sovjetskog Saveza.12
Saddam je, što se moglo predvidjeti, odbio američku “ponudu” da
preda suverenitet nad iračkom naftom u zamjenu za nejasna obećanja
budućih zajmova. Krajem 1989. nekih 2,3 milijarde dolara kredita Iraku,
koje je odobrila Bushova Vlada, koji je bio namjerno proveden kao kredit

254