Page 260 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 260

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, pristali su glasovati, zajedno
          s Washingtonom i Britanijom, za ulazak u rat nakon isteka ultimatuma
          od  17.  januara.  Razna  izvješća  povezana  s Washingtonom  diskretno  su
          ispuštala ulogu tih dviju zemalja u Iraku.
            Umjesto toga, preko kanala koji su bili izravno povezani s britanskom
          i  američkom  tajnom  službom,  hamburški  list  Der  Spiegel  i  utjecajni
          republikanski senatori poput Jessa Helmsa, otpočeli su otvorenu ofenzivu
          protiv Njemačke, optužujući Njemačku da je njezin izvoz tehnologije, koja
          se popularno zvala tehnologijom “dvojne primjene”, omogućio Sadamovoj
          vojsci da ispaljuje sovjetske rakete Scud na izraelske ciljeve.
            U jednoj od mnogih tragičnih zabilješki o historiji toga rata, londonski
          je Times izvijestio 6. februara, oko tri tjedna nakon početka bombardiranja
          Iraka u Operaciji pustinjska oluja, da je “željeznica Berlin-Bagdad, nekad
          sjajna  željeznička  mreža,  uništena  u  Zaljevskom  ratu.  Nesmanjeno
          savezničko bombardiranje iračkih mostova, željezničkih čvorova i ranžirnih
          kolodvora pretvorilo je u ruševine jednu od rijetkih velikih željezničkih
          mreža na Srednjem istoku”, piše, i dodaje s posebnim prizvukom: “Stara
          je željeznica Berlin-Bagdad bila središtem strateškog nadmetanja između
          Britanije i Njemačke.”
            Zapanjena bonska Vlada, koja je i sama bila usred složene situacije oko
          ponovnog ujedinjenja s bivšom Istočnom Njemačkom, bila je prisiljena
          preusmjeravati dragocjeno vrijeme, pozornost i financijska sredstva s hitnih
          poslova oko ujedinjenja kako bi se usredotočila na Novi svjetski poredak
          Georgea Busha i Margaret Thatcher. Krajem januara, američki je ministar
          vanjskih  poslova  James  Baker  otišao  u  misiju  prikupljanja  financijskih
          sredstava, koja je bila obilježena jednim od najvećih pritisaka u historiji,
          kako bi izvukao obećanja Njemačke, Japana, Kuvajta i Saudijske Arabije
          koja će jamčiti ukupan iznos od 54,5 milijardi dolara za plaćanje troškova
          onoga što je dobilo ime Operacija pustinjska oluja.
            Nakon završetka napada bivši američki pomoćnik ministra obrane u
          Reaganovoj Vladi Lawrence J. Korb otkrio je na jednoj konferenciji za
          novinare početkom aprila u Washingtonu da je američka Vlada namjerno
          sakrila  stvarne  troškova  Zaljevskoga  rata  kako  bi  izbjegla  smanjenje
          prihoda  u  domaćemu  proračunu  tako  što  je  priloge  saveznika  koristila
          kao “izvanproračunska” sredstva. Neki su upućeni ljudi procijenili da su
          Sjedinjene Države izišle iz cijele afere oko Zaljevskog rata s neto “profitom”
          od mogućih 19 milijardi dolara, kad se uračunaju svi prilozi saveznika.

          260
   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264   265