Page 251 - William Engdahl - Stoljeće Rata

premijerke Thatcher, Nicholasa Ridlevja, koji je bio primoran dati ostavku
zato što je javno usporedio Kohlovu Vladu s Hitlerovim Reichom,
Worsthorne je svoju tiradu protiv implikacija ujedinjene Njemačke završio
riječima: “Mr. Ridley je govorio gluposti, ali možda u njegovoj gluposti
ima više pameti nego što se može i sanjati... Možda bi
uloga Britanije trebala biti da zadrži dovoljno neovisnosti da bude
slobodna, u pravom trenutku, iskoristiti te nepravde. Dok bude činila
dobro, Njemačka će sebi stvoriti jednako puno neprijatelja kao u vrijeme
kad je činila zlo, a jedan od neprijatelja može lahko biti i Amerika... Prije
ili kasnije, politika ravnoteže moći bit će opet na djelu. To bi mogla biti
prilika za Britaniju koja ima iskustva u politici ravnoteže moći...”
Toga je ljeta, prema izvješćima iz Londona, Vlada premijerke Thatcher
osnovala novu jedinicu britanske obavještajne službe kako bi znatno
unaprijedila svoje aktivnosti u Njemačkoj. Nadalje, Bushova je Vlada
napravila poteze radi poboljšanja svoje sposobnosti kontroliranja događaja
u Njemačkoj. Na jednom posebnom sastanku Udruženja bivših časnika
obavještajne službe, održanom u Washingtonu u proljeće 1990., viši časnik
CIA-e Theodore Shackley, čovjek koji je bio upleten u destabiliziranje
iranskoga šaha i ilegalne operacije preprodaje oružja i droge organizacije
Iran-Contra, rekao je svojim profesionalcima iz američke obavještajne
službe da trebaju početi vrbovati članove bivše neprijateljske istočno-
njemačke tajne službe Stasi i s njom povezanih organizacija i izgraditi
središta američke tajne službe u Berlinu.
Dugoročne implikacije pada berlinskog zida i moguća modernizacija
nerazvijenih ekonomskih potencijala Istočne Europe i Sovjetskog Saveza
uz pomoć nove ujedinjene Njemačke bile su uznemiravajuće jasne
političkim stratezima u Londonu i New Yorku. U svom tjednom izvješću
investitorima, kao i financijskoj zajednici općenito, David Hale, američki
ekonomist s navodnim bliskim vezama s Bushovim Ministarstvom
financija, upozorio je u januaru 1990. na strateške “opasnosti” za američko
financijsko tržište u slučaju da ujedinjenje Njemačke uspije: “Jedna od
najneobičnijih značajki ekonomskog istraživanja Wall Streeta tokom
posljednjih sedmica je njegova spokojnost glede potencijalnih posljedica
ekonomskog razvitka Istočne Europe na globalnu financijsku ravnotežu,
koja je omogućila Americi da uzme više od tisuću milijardi dolara
inozemnih kredita tokom 1980-ih.
Hale je potom napomenuo: “Uistinu, kad se bude pisala financijska

251