Page 257 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 257

se iz pouzdanih izvora saznalo da je bio dobrano iznad 100-150 milijardi
          dolara.
            Ono  što  je  uslijedilo  sljedećih  šest  mjeseci  spada  među  najciničnije
          sračunate  poteze  novije  historije.  Usprkos  prvotnim  izjavama  koje  je
          podržala  britanska  Vlada  premijerke  Thatcher da će Sjedinjene Države
          samo poslati vojne snage za obranu Saudijske Arabije od navodne prijetnje
          od iračke invazije (za koje je kasnije otkriveno da su bile fabricirane u
          Washingtonu),  predsjednik  Bush,  koji  je  prve  sate  odluke  početkom
          avgusta proveo s gospodom Thatcher (u Aspenu u državi Colorado, kako
          je  to  bilo  dolično),  objavio  je  ono  što  je  uskoro  počeo  nazivati  svojim
          “Novim svjetskim poretkom”.
            Bush je 11. septembra izjavio: “Iz ovih nemirnih vremena može izrasti
          jedan  novi  svjetski  poredak,  pod  Ujedinjenim  narodima  koji  djeluju
          sukladno  viziji  njihovih  utemeljitelja.  Nalazimo  se  u  jedinstvenom  i
          izvanrednom  trenutku.  Ova  kriza  u  Perzijskom  zaljevu,  koliko  god  je
          ozbiljna, također nam pruža rijetku priliku da krenemo prema historijskom
          razdoblju  suradnje.  Jedan  novi  svjetski  poredak  danas  se  bori  za  svoje
          rođenje. Svijet potpuno različit od onoga koji poznajemo.”
            Nove dokaze o tome da George Bush i Margaret Thatcher nisu nikada
          imali drugih namjera do vojnog “rješenja” iračko-kuvajtske krize dao je
          nekoliko  mjeseci  kasnije  u  svojem  osobnom  viđenju  događaja  posebni
          sovjetski izaslanik za Srednji istok Jevgenij Primakov. U jednom opsežnom
          intervjuu objavljenom u časopisu Time 4. marta 1991. godine, nekoliko
          dana nakon prestanka razornog bombardiranja Iraka, Primakov, osobni
          izaslanik  sovjetskog  predsjednika  Gorbačova,  opisao  je  svoj  sastanak  sa
          Saddamom Husseinom i ministrom vanjskim poslova Tarikom Azizom,
          održan  u  Bagdadu  prvih  dana  oktobra  1990.  Primakov  je  bio  uvjeren
          da “se rat mogao izbjeći”. Primakov je za Time ispričao svoju naknadnu
          posredničku misiju u Washingtonu, gdje se 19. oktobra sastao s Georgeom
          Bushom,  ministrom  vanjskih  poslova  Bakerom  i  drugim  najvišim
          dužnosnicima Bijele kuće. Primakov je rekao da je Bush slušao s očitim
          zanimanjem, ali je nekoliko sati kasnije poslao Primakovu jasnu poruku
          da Washington nije zainteresiran za daljnje istraživanje novih mogućnosti
          rješavanja krize na Bliskom Istoku.
            Kad je bio na odlasku iz Washingtona, Primakov je dobio upute da
          se  zaustavi  u  Londonu  i  da  na  isti  način  izvijesti  premijerku  Margaret
          Thatcher. Primakovljeva je priča bila znakovita: “Premijerka nas je primila

                                                                     257
   252   253   254   255   256   257   258   259   260   261   262