Page 21 - William Engdahl - Stoljeće Rata

obučavala kadar koji će poslije rata postati američka Središnja obavještajna
služba - CIA (Central Intelligence Agency) i elitni dio tajne službe, a među
njima su bili William Casey, Charles Kindelberger, Walt Rostow i Robert
Roosa, koji je kasnije postao zamjenikom ministra financija u Vladi
predsjednika Kennedyja i partnerom elitnih poslovnih ljudi s Wall Streeta
- Brown Brothers, Harriman.
Umjesto tradicionalnog načina rada tajnih službi - pribavljanja podataka
iz stranih prijestolnica putem špijunskih agencija, direktor je britanske
tajne službe - SIS-a (Secret Intelligence Service), i sam bio dijelom tajne
mreže, slične slobodno-zidarskoj, u koju je bila utkana ogromna moć
britanskog bankarstva, pomorske trgovine, velikih industrijskih kompanija
i Vlade. Kako je ta organizacija bila tajna, postizala je ogromnu moć nad
lahkovjernim i naivnim gospodarstvima stranih zemalja. U razdoblju
slobodne trgovine, nakon 1846., ta je tajna povezanost privatne trgovinske
moći s Vladom bila tajnom britanske hegemonije. Britanska vanjska
trgovina nije bila utemeljena na njegovanju dobrosusjedskih odnosa
sa stranim zemljama, nego na sračunatim “interesima” koji su nalagali
promjene savezništava i, po potrebi, naglo mijenjanje država saveznica.

Velika kriza iz 1873. godine

Međutim ranih je 1870-ih godina, nakon financijske panike, u
Engleskoj počela duboka gospodarska kriza, kao izravna posljedica
uvođenja britanske slobodne trgovine. Doktrina je slobodne trgovine
bila sazdana na pretpostavci da će britanski utjecaj dovesti do toga da ta
dogma postane gospodarskom politikom svih vodećih trgovinskih zemalja
u svijetu. Ali takvo jedinstvo nije nikada postignuto.
Nakon velike panike u londonskom bankarskom sistemu, 1857.
godine, bankarski je ustroj londonskog Cityja, uključujući direktora
Engleske banke, odlučilo uvesti novu politiku radi sprječavanja daljnjeg
odljeva zlata iz londonskih banaka. Ta je panika iz 1857. uslijedila zbog
navale stranih zemalja na međunarodne zalihe zlata koje je držala Engleska
banka. Ta je navala dovela do sloma bankovnih kredita u Cityu i u cijeloj
zemlji. Kao odgovor na tu krizu engleske su vlasti osmislile politiku koja
je rezultirala jednostavnom, ali opasnom, pojavom bankarske prakse -
središnje banke.
Engleska je banka privatni holding, koji u to vrijeme nije bio u rukama

21