Page 16 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 16

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          je uništilo ne samo engleske zemljoradnike nego i zemljoradnike drugih
          zemalja.  Jednostavna  je  izreka  trgovaca,  “kupi  jeftino  -  prodaj  skupo”,
          podignuta  na  razinu  državne  privredne  strategije.  Potrošnja  je  postala
          jedinim ciljem proizvodnje.
            Britanska  poljoprivreda  i  zemljoradnici  bili  su  uništeni  nestankom
          protekcionističkog Zakona o žitu. Irski su zemljoradnici osiromašeni jer
          je  njihovo  izvozno  tržište,  kao  rezultat  opoziva  Zakona  o  žitu,  naglo  i
          drastično snizilo cijene prehrambenih proizvoda. Izravna je posljedica te
          britanske politike “slobodne trgovine” bila masovna glad i iseljavanje irskih
          seljaka  i  njihovih  obitelji  krajem  1840-ih  godina,  tokom  tragične  irske
          krumpirove gladi iz 1845/46. i njezinih posljedica. Engleska je politika
          prvenstva prema Irskoj zabranjivala razvoj jake i samodostatne industrije
          i zahtijevala da Irska ostane u gospodarskom sužanjstvu kao žitnica koja
          će opskrbljivati Englesku. Sada je i ta žitnica bila uništena uspostavom
          slobodne trgovine.
            Nakon  1846.  hinduski  su  seljaci  iz  britanske  indijske  kolonije,  koji
          su radili za mizerne nadnice, postali konkurencijom britanskim i irskim
          zemljoradnicima na tržištu borbe za britanskog “potrošača”. Nadnice su
          u  Britaniji  počele  padati  usporedo  s  opadanjem  cijene  kruha.  Engleski
          je  Zakon  o  siromašnima  (Poor  Laws)  jamčio  naknadu  radnicima  koji
          zarađuju ispod razine preživljavanja, a mjera za tu naknadu bila je cijena
          jednog pšeničnog kruha. Tako je s padom cijene kruha opadao i životni
          standard u Engleskoj.
            Opoziv Zakona o žitu zapravo je u cijelom Britanskom Carstvu širom
          otvorio vrata “politici jeftine radne snage”. Nakon početne poplave niskih
          cijena hrane u Engleskoj, u cijeloj toj situaciji profitirale su jedino divovske
          međunarodne  londonske  trgovinske  kuće  i  trgovačke  banke  koje  su  ih
          financirale. Raslojavanje je u britanskom društvu raslo. Sve se više odvajao
          mali  broj  vrlo  bogatih  od  rastuće  mase  vrlo  siromašnih,  kao  zakonita
          posljedica “slobodne trgovine”1.
            E.  Peshine  Smith,  američki  ekonomist  toga  doba  i  oštar  protivnik
          britanske  slobodne  trgovine,  ovako  je  sažeo  posljedice  hegemonije
          slobodne  trgovine  Britanskoga  Carstva  nad  svjetskim  gospodarstvom
          1850-ih godina: “To je politika koja i još uvijek kontrolira zakonodavstvo
          Velike  Britanije.  U  praksi,  ona  poima  državu  u  cjelini  kao  divovskog
          trgovca koji trguje s cijelim svijetom, koji posjeduje ogromne zalihe robe,;
          ne za upotrebu, nego za prodaju, nastoji tu robu proizvoditi jeftino kako bi

          16
   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21