Page 16 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 16
F. William Engdahl: Stoljeće rata
je uništilo ne samo engleske zemljoradnike nego i zemljoradnike drugih
zemalja. Jednostavna je izreka trgovaca, “kupi jeftino - prodaj skupo”,
podignuta na razinu državne privredne strategije. Potrošnja je postala
jedinim ciljem proizvodnje.
Britanska poljoprivreda i zemljoradnici bili su uništeni nestankom
protekcionističkog Zakona o žitu. Irski su zemljoradnici osiromašeni jer
je njihovo izvozno tržište, kao rezultat opoziva Zakona o žitu, naglo i
drastično snizilo cijene prehrambenih proizvoda. Izravna je posljedica te
britanske politike “slobodne trgovine” bila masovna glad i iseljavanje irskih
seljaka i njihovih obitelji krajem 1840-ih godina, tokom tragične irske
krumpirove gladi iz 1845/46. i njezinih posljedica. Engleska je politika
prvenstva prema Irskoj zabranjivala razvoj jake i samodostatne industrije
i zahtijevala da Irska ostane u gospodarskom sužanjstvu kao žitnica koja
će opskrbljivati Englesku. Sada je i ta žitnica bila uništena uspostavom
slobodne trgovine.
Nakon 1846. hinduski su seljaci iz britanske indijske kolonije, koji
su radili za mizerne nadnice, postali konkurencijom britanskim i irskim
zemljoradnicima na tržištu borbe za britanskog “potrošača”. Nadnice su
u Britaniji počele padati usporedo s opadanjem cijene kruha. Engleski
je Zakon o siromašnima (Poor Laws) jamčio naknadu radnicima koji
zarađuju ispod razine preživljavanja, a mjera za tu naknadu bila je cijena
jednog pšeničnog kruha. Tako je s padom cijene kruha opadao i životni
standard u Engleskoj.
Opoziv Zakona o žitu zapravo je u cijelom Britanskom Carstvu širom
otvorio vrata “politici jeftine radne snage”. Nakon početne poplave niskih
cijena hrane u Engleskoj, u cijeloj toj situaciji profitirale su jedino divovske
međunarodne londonske trgovinske kuće i trgovačke banke koje su ih
financirale. Raslojavanje je u britanskom društvu raslo. Sve se više odvajao
mali broj vrlo bogatih od rastuće mase vrlo siromašnih, kao zakonita
posljedica “slobodne trgovine”1.
E. Peshine Smith, američki ekonomist toga doba i oštar protivnik
britanske slobodne trgovine, ovako je sažeo posljedice hegemonije
slobodne trgovine Britanskoga Carstva nad svjetskim gospodarstvom
1850-ih godina: “To je politika koja i još uvijek kontrolira zakonodavstvo
Velike Britanije. U praksi, ona poima državu u cjelini kao divovskog
trgovca koji trguje s cijelim svijetom, koji posjeduje ogromne zalihe robe,;
ne za upotrebu, nego za prodaju, nastoji tu robu proizvoditi jeftino kako bi
16