Page 20 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 20

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          zapravo bila nametnuti kontrolu uz najmanja moguća ulaganja i ujedno
          osigurati da druge, suparničke sile, ne dobiju značajnijih sirovina ni drugih
          dobara privredne moći.
            U to su vrijeme, 1882., britanske trupe okupirale Egipat, prvenstveno
          s  ciljem  da  osiguraju  morske  puteve  za  Indiju  -  ne  smije  se  dopustiti
          da Sueski kanal padne u suparničke francuske ruke! Britanska je vojna
          okupacija  tako  uništila  svu  strukturu  egipatske  države  da  su  britanski
          vojnici, nakon 1882. godine, postali stalno prisutni u toj čvorišnoj tački
          Carstva između Londona i Indije.
            Na sličan je način cilj britanske prisutnosti u Južnoj Africi najprije bio
          osigurati južni put za Indiju, radi sprječavanja mogućnosti da suparničke
          sile osiguraju baze na tom području, što bi bila moguća prijetnja s boka
          britanskoj pomorskoj trgovini” Britanska kontrola nad Južnom Afrikom
          1840-ih  i  1850-ih  godina  nije  bila  formalna.  Umjesto  toga  Britanija
          je  postupno  odsijecala  bursku  republiku  od  Indijskog  okeana.  Počela
          je  pripojenjem  Natala  1843.  godine,  čime  je  istisnula  Bure  iz  Zaljeva
          Delagoa, a potom je intervencijom spriječila ujedinjenje burskih republika
          pod  Pretoriusom  1869.  godine.  Cilj  joj  je  bio  osigurati,  uz  najmanja
          moguća sredstva, britansku prevlast na cijelom području južnoga dijela
          Afrike.
            Primarni  je  cilj  britanskog  imperijalizma  19.  stoljeća  bio  osiguranje
          monopola za britansku kontrolu trgovine.
            U to je vrijeme i britanska tajna služba (Secret Intelligence Service)
          poprimila  neobičan  oblik.  Za  razliku  od  carstava  Francuske  i  drugih
          zemalja, Britanija je svoje carstvo iz vremena poslije Waterlooa uobličivala
          putem jako sofisticirane suradnje između najvećih bankara i financijera
          londonskog  Cityja,  ministara  u  Vladi,  direktora  ključnih  industrijskih
          poduzeća  koja  su,  po  procjeni  Britanije,  bila  od  strateške  važnosti  za
          nacionalne interese, i direktora špijunskih organizacija.
            Jedan  primjer  toga  ustroja  bio  je  moćnik  trgovačkog  bankarstva
          londonskog Cityja, Sir Charles Jocelyn Hambro, koji je bio na položaju
          direktora Engleske banke od 1928. do svoje smrti 1963. godine. Tokom
          Drugog svjetskog rata Hambro je bio izvršni direktor Službe za specijalne
          operacije britanske tajne policije (Special Operations Executive - SOE)
          u Ministarstvu gospodarskog rata britanske vlade, koje je u vrijeme rata
          rukovodilo  gospodarskim  ratom  protiv  Njemačke.  Ta  je  organizacija



          20
   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25