Page 15 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 15

Treći je stup, koji je bio sve značajniji kako je stoljeće odmicalo, bila
          britanska geopolitička dominacija na području glavnih svjetskih sirovina
          -  pamuka,  metala,  kave,  uglja  i,  krajem  stoljeća,  novog  “crnog  zlata”  -
          nafte.


                “Slobodna trgovina” i sredstva britanske moći

            Godine 1820. britanski je Parlament donio jednu carinsku deklaraciju
          koja će dovesti do niza promjena, a jedna od posljedica tih promjena bit
          će, skoro cijelo stoljeće kasnije, izbijanje Prvog svjetskog rata i sve njegove
          posljedice.
            Da  bi  udovoljio  interesima  moćne  londonske  grupacije  brodara  i
          bankara, okupljene oko Engleske banke i Alexandera Baringa iz trgovačke
          banke Baring Brothers, Parlament je donio Carinsku izjavu (Statement of
          Principle), sazdanu na konceptu koji je nekoliko desetljeća ranije utemeljio
          škotski ekonomist Adam Smith, na tzv. “apsolutnoj slobodnoj trgovini”.
            Tu je carinsku deklaraciju Parlament ozakonio 1846. godine svojim
          opozivom  zaštite  engleske  poljoprivrede,  tj.  čuvenog  “Zakona  o  žitu”
          (Corn  Laws).  Opoziv  toga  zakona  temeljio  se  na  proračunima  moćnih
          financijskih i trgovinskih interesa londonskoga Cityja da im prevlast u
          svijetu daje odlučnu prednost koju trebaju iskoristiti do krajnjih granica.
          Ako  već  vladaju  svjetskom  trgovinom,  “slobodna  trgovina”  će  samo
          osigurati  jačanje  te  vlasti  na  štetu  trgovina  drugih,  manje  razvijenih
          zemalja.
            Pod apsolutnom vlašću slobodne trgovine britanske su trgovinske banke
          gomilale ogromne zarade od trgovine opijumom iz Indije, Turske i Kine,
          a britansko je Ministarstvo vanjskih poslova potpomoglo tim bankarskim
          interesima  tako  što  je,  za  vrijeme  britanskih  Opijumskih  ratova,  javno
          zatražilo od Kine da otvori svoje luke za “slobodnu trgovinu”.
            Godine  1843.  osnovan  je  novi  propagandni  tjednik  tih  moćnih
          trgovinskih  i  financijskih interesa londonskoga Cityja, The Economist,
          čija je jasna zadaća bila da agitira za opoziv Zakona o žitu.
            Britanska  je  torijevska  stranka,  pod  vodstvom  Sir  Roberta  Peela,
          progurala taj sudbonosni Opoziv Zakona o žitu u svibnju 1946., od kada
          je sve krenulo nizbrdo, ne samo u britanskoj nego i u svjetskoj historiji.
          Opoziv  je  otvorio  vrata  poplavi  jeftinih  poljoprivrednih  proizvoda,  što


                                                                      15
   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20