Page 166 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

zemlje u razvoju zajedno nagomilale su ukupan trgovinski deficit u iznosu
od 35 milijardi dolara, što je u to vrijeme bila kolosalna svota, a njihov
se deficit, što ne iznenađuje, povećao za četiri puta u odnosu na 1973.
godinu, tj. upravo proporcionalno povećanju cijene nafte.
Nakon nekoliko godina snažnog industrijskog i trgovinskog razvitka iz
ranih 1970-ih godina, nagli je pad industrijske aktivnosti u gospodarstvima
cijeloga svijeta, od 1974. na 1975. godinu, bio veći od svih padova od
vremena rata. Međutim, dok je Kissingerov naftni šok iz 1973./74. imao
razoran učinak na svjetski industrijski razvitak, on je u isto vrijeme donio
ogromnu korist izvjesnim etabliranim krugovima - velikim njujorškim i
londonskim bankama i kompanijama Sedam sestara, tj. multinacionalnim
naftnim kompanijama u Sjedinjenim Državama i Britaniji. Kompanija
Exxon je 1974. godine zamijenila General Motors na mjestu najveće
američke korporacije po bruto prihodu. Njezine sestre nisu bile daleko iza
nje, uključujući Mobil, Texaco, Chevron i Gulf.
Glavnina je OPEC-ovih dolarskih prihoda, Kissingerovih “recikliranih
petrodolara”, bila uložena u vodeće banke u Londonu i New Vorku, a
te su se banke bavile i dolarima i međunarodnom naftnom trgovinom.
Chase Manhattan, Citibank, Manufacturers Hannover, Bank of
America, Barclays, Lloyds, Midland Bank, sve su te banke uživale u
ogromnim prihodima od naftnog šoka. Kasnije ćemo vidjeti kako su te
banke reciklirale svoje “petrodolare” tokom 1970-ih godina, i kako je to
recikliranje pripremilo teren za veliku krizu dugova iz 1980-ih godina.8

Otkidanje cvijeta s “nuklearne ruže”

Jedna od glavnih briga tvoraca porasta cijene nafte od 400% bila je
kako spriječiti da njihov drastični potez ne navede svijet na ubrzanje već
jakoga trenda izgradnje daleko učinkovitijega i u konačnici jeftinijeg izvora
energije - nuklearnih elektrana.
Kissingerov bivši dekan na Sveučilištu Harvard i šef iz vremena kad je
Kissinger kratko vrijeme bio savjetnik u Vijeću za nacionalnu sigurnost
u Vladi predsjednika Johna Kennedyja, bio je McGeorge Bundy. Bundy
je otišao iz Bijele kuće 1966. godine kako bi igrao presudnu ulogu u
oblikovanju unutarnje politike Sjedinjenih Država kao predsjednik najveće
privatne fondacije, Fondacije Ford. Do decembra 1971. Bundy je već bio
ustanovio veliki novi projekt te fondacije - Projekt energetske politike

166