Page 165 - William Engdahl - Stoljeće Rata

razine.
Njemačka je Vlada uvela hitnu zabranu vožnje nedjeljom u očajničkom
naporu da smanji troškove uvoza nafte. U junu 1974. posljedice su naftne
krize doprinijele dramatičnom slomu njemačke Herstatt-Banke i krize
njemačke marke koja je uslijedila. Godine 1974. njemački su troškovi
na uvoz nafte porasli za zastrašujućih 17 milijardi njemačkih maraka, a
procjenjuje se da je pola miliona ljudi ostalo bez posla zbog naftnog šoka.
Inflacija je dosegnula zabrinjavajuću razinu od 8%. Naglo je povećanje
cijene od 400% osnovnog izvora energije u Njemačkoj bilo pogubno za
industriju, transport i poljoprivredu. Kao posljedica naftnog šoka, ključne
su industrijske grane poput čelične industrije, brodogradnje . i hemijske
industrije u to vrijeme zapale u duboku krizu.
Vlada Willyja Brandta do temelja je poražena zbog posljedica naftne
krize u Njemačkoj, jednako kao i zbog izbijanja špijunske afere Stasi o
upletenosti njegova bliskog suradnika, Gunthera Guillaumea. U svibnju
1974. Brandt je ponudio ostavku predsjedniku Savezne Republike
Njemačke Heinemannu, koji je zatim imenovao Helmuta Schmidta
kancelarom. Većina je vlada širom Europe pala u to vrijeme, kao žrtve
posljedica naftnoga šoka na gospodarstvo njihovih zemalja.
A ekonomske posljedice na zemlje u razvoju - jer, u to vrijeme ih se s
pravom još moglo zvati zemljama u razvoju, umjesto fatalističkog naziva
“Treći svijet” koji je danas jako u modi - posljedice porasta cijene njihova
primarnog izvora energije od 400%, koji se dogodio preko noći, bile su
zastrašujuće. Velika je većina manje razvijenih zemalja u svijetu, koje nisu
imale značajnih vlastitih zaliha nafte, bila iznenada suočena s neočekivanim
i neplativim porastom cijene uvozne energije od 400%, da ne spominjemo
cijenu hemijskih proizvoda i umjetnih gnojiva za poljoprivredu, koji
se dobivaju . od nafte. U to su vrijeme komentatori počeli spominjati
“trijadu”, ratnodobnu ideju preživljavanja najjačih, i uveli pojmove
“Trećega svijeta” i “Četvrtoga svijeta” (zemlje nečlanice OPEC-a).
Indija je 1973. godine imala pozitivnu platnu bilancu, što je bilo zdravo
stanje za jednu zemlju u razvoju. Godine 1974. njezine su zalihe u stranim
valutama iznosile 629 miliona dolara, kojima je plaćala, u dolarima, skoro
dvostruki iznos od 1.241 miliona dolara godišnje na ime uvoza godišnjih
potreba nafte. Godine 1974. Sudan, Pakistan, Filipini, Tajland, Afrika i
Latinska Amerika su, jedna za drugom bile suočene s rastućim deficitima
u svojim platnim bilancama. Tokom 1974., prema podacima MMF-a, sve

165