Page 164 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 164

F. William Engdahl: Stoljeće rata

            U januaru 1973. Nixon je ministra financija Georgea Shultza imenovao
          i za svojega, tj. predsjednikova pomoćnika za gospodarska pitanja. Na tom
          je položaju Shultz nadgledao politiku uvoza nafte u Bijeloj kući. Njegov
          je  zamjenik,  tj.  zamjenik  ministra  financija, William E. Simon, bivši
          trgovac obveznicama na Wall Streetu, postavljen na mjesto predsjednika
          značajnoga  Odbora  za  naftnu  politiku  koji  je  odlučivao  o  količinama
          uvoza nafte u SAD u kritičnim mjesecima koji su prethodili oktobarskom
          embargu.
            U februaru 1973. Nixon je bio prisiljen ustanoviti posebni “trijumvirat
          za  energiju”,  u  kojemu  su  bili  Shultz,  pomoćnik  u  Bijeloj  kući  John
          Ehrlichman i savjetnik za nacionalnu sigurnost Henry Kissinger, koji je
          postao poznat pod imenom Posebni odbor Bijele kuće za energiju. Potiho
          se pripremao teren za plan Bilderberške skupine, iako gotovo nikome u
          Washingtonu ni bilo gdje drugdje nije bila poznata ta činjenica. U oktobru
          1973. domaće su američke zalihe sirove nafte već bile na zabrinjavajuće
          niskoj  razini.  OPEC-ov  je  embargo  izazvao  panično  kupovanje  goriva,
          zahtjeve  za  štednjom,  beskrajne  redove  na  crpkama  i  jaku  ekonomsku
          recesiju.7
            Naftna je kriza najteže pogodila najveći američki grad, New York. U
          decembru 1974. devet najmoćnijih svjetskih bankarskih kuća, na čijem
          su  čelu  bile  banka  Chase  Manhattan  Davida  Rockefellera,  Citibank
          i  londonsko-njujorška  investicijska  banka  Lazard  Freres,  priopćilo  je
          gradonačelniku New Yorka Abrahamu Beameu, političaru staroga kova, da
          preda ogromne mirovinske fondove toga grada jednom odboru tih banaka,
          koji se zvao Municipal Assistance Corporation ili će u protivnom one i
          njihovi utjecajni prijatelji u sredstvima priopćavanja dovesti do financijske
          propasti  grada.  Ne  iznenađuje  da  je  nedovoljno  moćni  gradonačelnik
          kapitulirao, a grad New York je bio prisiljen skresati sredstva za izgradnju
          autoputeva,  mostova,  bolnica  i  škola  kako  bi  opsluživao  svoje  dugove
          bankama,  kao  i  otpustiti  desetke  tisuća  radnika  u  gradskim  službama.
          Najveći  je  američki  grad  počeo  tonuti  u  smetlište.  Felix  Rohatyn  iz
          banke Lazard Freres postao je direktorom nove bankarske organizacije za
          prikupljanje novca, koju je tisak nazvao “Big MAC”.
            U Zapadnoj je Europi šok od rasta cijene nafte i embarga bio jednako
          drastičan.  Od  Britanije  do  europskog  kontinenta,  jedna  je  zemlja  za
          drugom osjećala posljedice najdublje ekonomske krize od 1930-ih godina.
          Širom  Europe  bankroti  i  nezaposlenost  dosegnuli  su  zabrinjavajuće


          164
   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169