Page 163 - William Engdahl - Stoljeće Rata

tim događajima je činjenica da je Kissinger zadržao obje titule: mjesto
predsjednika Vijeća za nacionalnu sigurnost Bijele kuće i mjesto ministra
vanjskih poslova, što nije uspjelo ni jednoj osobi prije ni poslije njega. Za
vrijeme posljednjih mjeseci Nixonova predsjedničkog mandata ni jedna
druga osoba nije imala toliku pojedinačnu apsolutnu moć kao Henry
Kissinger. Kao sol na živu ranu, Kissingeru je 1973. godine dodijeljena
Nobelova nagrada za mir.
Nakon jednog sastanka u Teheranu, 1. januara 1974., povećana je
cijena nafte u visini od 100%, što je cijenu nafte zemalja OPEC-a dovelo
na razinu od 11,65 dolara po barelu. To je učinjeno na iznenađujuće
traženje iranskog šaha, kojemu je to potajno naložio Henry Kissinger.
Samo nekoliko mjeseci prije toga šah se protivio povećanju cijene nafte
na 3,01 dolar po barelu iz straha da će to natjerati zapadne izvoznike da
povise cijene industrijske opreme koju je šah kanio uvoziti za potrebe
ambiciozne industrijalizacije Irana. Potpora Washingtona i Zapada Izraelu
u oktobarskome ratu pothranjivala je OPEC-ovu ljutnju na sastancima
zemalja OPEC-a. Ni Kissingerovo vlastito.Ministarstvo vanjskih poslova
nije bilo obaviješteno o Kissingerovim tajnim mahinacijama sa šahom.6
Od 1949. godine do kraja 1970. cijena sirove nafte sa Srednjeg Istoka
kretala se u prosjeku oko 1,90 dolara po barelu. Popela se na 3,01 dolar
početkom 1973., u vrijeme sudbonosnog sastanka Bilderberške skupine
u Saltsjobadenu, na kojemu se raspravljalo o neminovnom porastu cijene
OPEC-ove nafte u budućnosti. U januaru 1974. porast od 400% bio je
fait accompli.

Privredne posljedice naftnog šoka

Društveno stanje koje je naftni embargo izazvao u Sjedinjenim
Državama krajem 1973. godine moglo bi se opisati kao panika. Tokom
cijele 1972. i početkom 1973. godine velike su multinacionalne naftne
kompanije, na čelu s Exxonom, vodile čudnu politiku nestašice sirove
nafte. To im je omogućeno nizom odluka koje je donio predsjednik Nixon
prema savjetima svojih pomoćnika. Stoga, kad je u novembru 1973.
nadošao embargo, njegove su posljedice bile krajnje dramatične. U to
je vrijeme Bijela kuća bila odgovorna za kontrolu uvoza nafte u SAD po
američkom Zakonu o trgovinskim sporazumima (Trade Agreements Act)
iz 1959.

163