Page 153 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 153

biti nezavisna, a da to neovisno stajalište duboko kompromitiraju razni
          “proamerički” osjećaji mnogih europskih zemalja, osobito Britanije.10
            Još  jedna  zemlja  koja  je  imala  hrabrosti  otvoreno  se  suprotstaviti
          moćnim financijskim interesima Londona i New Yorka u to vrijeme bila je
          najveći proizvođač zlata na zapadu - Južnoafrička Republika. Tokom prve
          polovice 1968. Južna Afrika je odbila prodati svoje novoiskopano zlato za
          funte i dolare po službenoj cijeni od 35 dolara po unci. Francuska i Južna
          Afrika već su ranije vodile razgovore radi stvaranja nove zlatne podloge kao
          temelja za reformu monetarnog sistema iz Bretton Woodsa. To je izazvalo
          bojkot središnjih banaka, pod vodstvom Sjedinjenih Država, prema Južnoj
          Africi - potez koji su isti interesi ponovili nakon skoro točno 20 godina,
          sredinom 1980-ih.
            Usprkos  očitom  uklanjanju  francuske  “prijetnje”,  bit  će  to  pirova
          pobjeda za Washington i London.


          Bilješke:

          1.  McCracken,  Paul:  “Towards  Full  Employment  and  Price  Stability”  (U  pravcu
          pune zaposlenosti i stabilnosti cijena), Izvješće za Europsku organizaciju o sigurnosti i
          suradnji, koje je napravila skupina neovisnih stručnjaka, OECD, Pariz, 1977.
          2. Bairoch, P.: “International Industrialization Levels from 1750 to 1980”, Journal
          of European Economic History (Časopis o gospodarskoj historiji Europe), tom 11.,
          1982.
          3. De Gaulle, Charles: “The War Memoirs”, Weidenfeld & Nicholson, London, 1967.,
          str. 214.
          4. De Menil, Lois P.: “Who Speaks for Europe?: The Vision of Charles de Gaulle”,
          Weidenfeld & Nicholson, London, 1977., i Mende, Erich: “Von Wende zu Wende:
          1962-1982”, Herbig Verlag, Miinchen, 1986.
          5.  Napomena:  adekvatna  obrada  ubojstva  predsjednika  Kennedyja,  22.  studenog
          1963., iziskuje puno više prostora. Dosta je ako se kaže da je taj događaj označio
          definitivan pad u američkoj  politici,  što  je  postalo  očito  u  ogromnom  gomilanju
          ratnih vojnih potreba u Vijetnamu predsjednika Lyndona Johnsona. Prema nekoliko
          obaviještenih izvora, malo prije nego što je bio ubijen, predsjednik Kennedy je odlučio
          smanjiti  vojne  operacije  ĆIA-a  u  Jugoistočnoj  Aziji.  Neki  istraživači  upućuju  na
          središnju  ulogu  McGeorgea  Bundyja  u  to  vrijeme.  Radi  korisnog  novijeg  izvješća
          o ulozi CIA-e u Kennedyjevu ubojstvu, vidi: Groden, Robert J. & Livingstone, H.
          E. “High Treason: The Assassination of John F. Kennedy and the New Evidence of
          Conspiracy”, Berkley Books, New York, 1989.; Garrison, Jim: “On the Trail of the


                                                                     153
   148   149   150   151   152   153   154   155   156   157   158