Page 150 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

je odbijao dovesti pod kontrolu svoj deficit ratnih troškova, a funta je i
dalje slabila zajedno s propadanjem britanskog gospodarstva. De Gaulle
se povukao iz zlatnog kartela, ne želeći gubiti daljnje zalihe zlata francuske
središnje banke na intervencije bez dna. Američki i britanski financijski
časopisi, predvođeni londonskim Economistom, otpočeli su pojačani
napad na francusku politiku.
Ali De Gaulle je u tom procesu napravio jednu taktičku pogrešku.
Dana 31. januara 1967. u Francuskoj je donesen jedan novi zakon koji je
dopuštao neograničenu konvertibilnost francuskog franka. U to se vrijeme,
kad je industrijski napredak u Francuskoj bio među najjačima u Europi,
kad je franak koji je imao jaku podlogu u zlatu bio jedna od najjačih valuta,
na konvertibilnost gledalo kao na potvrdu uspješne privredne politike
Francuske od De Gaulleova preuzimanja vlasti 1958. Ta će konvertibilnost
uskoro postati Ahilovom petom u rukama anglo-američkih financijskih
interesa, koja će okončati De Gaulleovu Francusku.
Francuski je premijer Georges Pompidou, u svom javnom govoru
u februaru 1967., ponovo potvrdio povratak Francuske monetarnom
sistemu temeljenom na zlatnoj podlozi kao jedinom načinu izbjegavanja
međunarodnih manipulacija, dodajući da “međunarodni monetarni sistem
slabo funkcionira stoga što daje prednost zemljama s rezervnim valutama
(tj. SAD-u i Vel. Britaniji - W.E.): te zemlje mogu sebi priuštiti inflaciju a
da ih to ne košta”.
Ustvari, Johnsonova Vlada i Banka za federalne rezerve jednostavno su
tiskale dolare i slale ih u inozemstvo umjesto zlata.
Tokom 1967. godine crte su još oštrije povučene. Francuska je
središnja banka odlučila zamijeniti svoje dolare i funte za zlato, čime je
napustila proizvoljni dogovor o “zlatnom kartelu” iz 1961. To su potom
učinile i središnje banke drugih zemalja. Stanje je skoro doseglo dimenzije
panike; nekih 80 tona zlata bilo je prodano na londonskom tržištu krajem
te godine u nečuvenom vremenskom razdoblju od pet dana, u uzaludnom
pokušaju da se zaustavi taj spekulativni napad.
Povećavao se strah da će cijelo zdanje iz Bretton Woodsa puknuti na
najslabijoj sponi - britanskoj funti.
U drugoj polovici 1967. financijski su špekulanti prodavali funte tako
što su kupovali dolare i druge valute, kojima su potom kupovali zlato na
svim mogućim tržištima od Frankfurta do Pretorije i time potaknuli nagli

150