Page 148 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

ulagačima koji su nastojali izbjeći plaćanje poreza ili među kraljevima
droge koji su željeli oprati ilegalne zarade. Ima li bolje stvari od toga da
vam zarada na crno bude u eurodolarskim obveznicama, na koje kamate
plaća General Motors?
Kao što je primijetio jedan pronicljivi talijanski analitičar toga
eurodolarskog procesa, Marcello De Cecco: “Eurodolarsko je tržište
bilo najvažnija financijska pojava 1960-ih godina, jer je otamo potekao
financijski potres iz ranih 1970-ih godine”.7
Nasuprot zaradama koje su londonski financijski krugovi imali od
kanadske rupe u američkom zakonu o izjednačavanju dobiti i gomilanju
američkih dolara u odabranim bankama sa sjedištem u Londonu, sredinom
1960-ih godina industrijsko je gospodarstvo Velike Britanije bilo u stanju
raspadanja s tendencijom daljnjeg pogoršanja.
Povjerenje u britansku funtu, taj drugi “stup” poslijeratnog
Brettonvudskog sistema poslije američkoga dolara, počelo je naglo
padati. Već su neko vrijeme britanska trgovinska bilanca s inozemstvom
i opća gospodarska situacija u zemlji bile u kritičnom stanju, uz rastuće
troškove izvan Britanije radi održavanja ostataka Carstva, uz raspadajuću
industrijsku podlogu i bolno manjkave zalihe. Kad je u oktobru 1964.
Laburistička stranka preuzela vlast, kriza je već postala manje više
kronična.
Britanija je nakon rata, slijedeći sporazum iz Bretton Woodsa,
preko svojih blokovskih veza s kolonijama i bivšim kolonijama, uspjela
od funte napraviti jaku valutu, koja je u mnogim dijelovima svijeta
smatrana jednakom dolaru kao stabilna rezervna valuta. Od zemalja
članica Britanskog komonvelta tražilo se da, između ostalih “naklonosti”,
svoje zalihe zlata i stranih valuta deponiraju u Londonu i da održavaju
deviznu bilancu u funtama u britanskim bankama londonskog Cityja.
Britanski je udio u Međunarodnom monetarnom fondu bio odmah iza
američkog. Stoga je i funta bila nesrazmjerno važna za stabilnost dolarskog
poretka 1960-ih godina temeljenog na Bretton Woodsu, usprkos očito
osiromašenom britanskom gospodarstvu.
Tokom 1960-ih godina, Engleska je, kao i Amerika, bila neto izvoznik
novčanih sredstava u ostatak svijeta, usprkos činjenici da je njezina
tehnološki stagnirajuća industrijska podloga stvarala sve veći trgovinski
deficit. Privreda je zemalja kontinentalne Europe, putem porasta trgovine

148