Page 155 - William Engdahl - Stoljeće Rata

DEVETO POGLAVLJE

Upravljanje svjetskom ekonomijom u
naopakom smjeru: tko je zapravo kreirao
naftne udare 1970-ih godina?

Nixon pritišće prekidač

Godine 1969., pri isteku prve godine predsjedničkog mandata Richarda
Nixona, američka je privreda opet ušla u recesiju. Da bi se pobijedila kriza,
kamate su u Sjedinjenim Državama jako snižene 1970-ih godina. Opet je
spekulativni “vruci novac” počeo napuštati dolar u rekordnim količinama,
zbog sniženja kamata. Visoke su se kratkoročne zarade pobirale u Europi
i drugdje.
Jedan od rezultata američkog odbijanja da devalvira dolar, koje je
trajalo skoro cijelo desetljeće, kao i američke nespremnosti da poduzme
ozbiljne korake radi uspostavljanja kontrole nad nereguliranim tržištem
eurodolara, bile su kratkoročne valutne špekulacije, koje su postajale sve
nestabilnije. Kao što je svim svjetskim bankarima bilo dobro poznato, kralj
Knut mogao je samo neko vrijeme glumiti da uspijeva suzbiti bujicu.
Godine 1970. Richard Nixon se na domaćem američkom tržištu
okrenuo ekspanzionističkoj monetarnoj politici. Stoga je dotok kapitala iz
ranije godine obrnuo smjer i SAD su se izložile otjecanju kapitala u neto
iznosu od 6,5 milijardi dolara. A recesija se nastavila. Kamatna je stopa i
dalje padala sve do početka 1971., a količina se novca i dalje povećavala.
Odljev kapitala dosegnuo je za to vrijeme ogromne dimenzije od ukupo
20 milijardi dolara. U svibnju 1971. Sjedinjene Države su zabilježile i svoj
prvi mjesečni trgovinski deficit. To je potaknulo paničnu prodaju dolara u
praktički međunarodnim razmjerima. Stanje je uistinu postajalo očajno.
Godine 1971. službene su zalihe zlata SAD-a predstavljale manje od
jedne četvrtine službenih obveza: teoretski, da su svi inozemni vlasnici
dolara tražili zlato za svoje dolare, Washington ne bi bio u stanju tome
udovoljiti bez drastičnih mjera.1
Moćnici s Wall Streeta prisilili su predsjednika Nixona da napusti
uzaludna nastojanja da održi vrijednost dolara naspram bujici

155