Page 156 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 156

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          međunarodne potražnje zlata za dolare. Ali nažalost nisu željeli devalvaciju
          dolara u odnosu na zlato, koja je bila potrebna i koju su neki uporno tražili
          već gotovo jedno desetljeće.
            Dana 15. avgusta 1971. Nixon je prihvatio savjet uskoga kruga svojih
          vodećih savjetnika, u kojemu je bio i njegov glavni savjetnik za proračun
          George  Shultz,  i  tadašnje  skupine  za  politiku  u  Ministarstvu  financija,
          u kojoj su bili Paul Volcker i Jack E Bennett. Bennet je kasnije postao
          direktorom Exxona.
            Toga  mirnoga  sunčanog  ljetnog  dana  predsjednik  Sjedinjenih
          Američkih  Država  objavio  je  potez  koji  je  uzdrmao  svijet:  službenu
          obustavu  konvertibilnosti  dolara  u  zlato,  čime  je  svijet  u  potpunosti
          stavio na izravan standard dolara, bez podloge u zlatu. Tim su potezom
          Sjedinjene  Američke  Države  jednostrano  raskinule  središnju  odredbu
          sistema iz Bretton Woodsa iz 1944. godine. Inozemni vlasnici američkih
          dolara nisu više mogli pretvoriti svoj papirnati novac u zlato iz američkih
          zlatnih rezervi.
            Nixonov je unilateralni potez potvrđen u dugotrajnim razgovorima na
          međunarodnoj razini, u decembru te godine u Washingtonu, između vlada
          vodećih  europskih  zemalja,  Japana  i  još  nekoliko  zemalja.  Rezultat  tih
          razgovora bio je jedan loš kompromis poznat kao Smithsonski sporazum
          (Smithsonian  Agreement).  S  pretjerivanjem  koje  je  premašivalo  čak  i
          njegova prethodnika Lyndona Johnsona, Nixon je nakon tih Smithsonskih
          razgovora  izjavio  da  oni  predstavljaju  “zaključivanje  najznačajnijega
          monetarnog sporazuma u historiji svijeta”. Sjedinjene Države su formalno
          devalvirale dolar za samo 8% u odnosu na zlato, na iznos od 38 dolara po
          unci, umjesto dugogodišnjeg tečaja od 35 dolara po unci, što baš i nije bila
          devalvacija od 100% kakvu su tražile savezničke zemlje. Taj je sporazum
          također  dopuštao  fluktuaciju vrijednosti valute od 2,25%, umjesto
          prijašnjih 1% iz pravila sporazuma MMF-a iz Bretton Woodsa.
            Svojim  objavljivanjem  vlasnicima  dolara  u  svijetu  da  svoj  papirnati
          novac  više  neće  moći  pretvoriti  u  zlato  Nixon  je  “ostavio  na  cjedilu”
          svjetsku ekonomiju i stavio u pogon niz događaja koji će potresti svijet kao
          nikada do tada. Povjerenje u Smithsonski sporazum počelo se rušiti već za
          nekoliko sedmica.
            De Gaulleovo suprotstavljanje Washingtonu u aprilu 1968. po pitanju
          zlata i njegova privrženost pravilima iz Bretton Woodsa nisu bili dovoljni



          156
   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160   161