Page 146 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

York kako bi pretvorio Sjedinjene Američke Države u “novi Vijetnam”.
U tom su “Velikom društvu” crnci nahuškani na bijelce, zaposleni na
nezaposlene, dok su bankari na Wall Streetu profitirali na kresanju plaća i
ulaganju u infrastrukturu ili usmjeravali investicije u prekomorske zemlje-
utočišta jeftine radne snage u Aziji i Južnoj Americi. Pisac ove knjige imao
je izravno lično iskustvo s tim tužnim poglavljem američke historije.

Slaba spona - funta, puca

Početkom 1960-ih godina De Gaulleove inicijative politike neovisnosti
nisu bile jedini veliki problem s kojim su se suočili financijski interesni
krugovi koji su vladali New Yorkom i londonskim Cityjem. Godine
1959. inozemna su dugovanja Sjedinjenih Država još uvijek bila blizu
ukupne vrijednosti njezinih službenih zaliha zlata, a zajedno su iznosila
20-ak milijardi dolara. Godine 1967., kad je kriza funte zaprijetila
slomom cijelog sistema iz Bretton Woodsa, ukupni inozemni likvidni dug
Sjedinjenih Država narastao je na ogromnih 36 milijardi dolara, dok su
njihove zalihe zlata potonule na tek 12 milijardi dolara, što je bila samo
trećina potraživanja. Kako su američki kratkoročni dugovi u inozemstvu
počeli premašivati američke zalihe zlata, neke su pronicave financijske
institucije prilično ispravno shvatile da nešto prije ili kasnije mora puknuti.
U svom prvom javnom obraćanju Kongresu u januaru 1961. predsjednik
je Kennedy primijetio da se “od 1958. znatno povećao jaz između dolara
koje trošimo ili ulažemo u inozemstvu i dolara koji nam se vraćaju. Taj se
ukupni deficit u platnoj bilanci povećao za 11 milijardi dolara u posljednje
tri godine, a vlasnici dolara iz inozemstva u tolikoj su mjeri pretvarali te
dolare u zlato da je to prouzročilo ukupan odljev zlata u vrijednosti od
skoro 5 milijardi iz naših zaliha zlata”.
Postoje indikacije da se predsjednik Kennedy pokušao ozbiljno uhvatiti
u koštac s rastućim odljevom dolara. Malo prije svoje smrti, u svojoj poruci
Kongresu 18. jula 1963., Kennedy je predložio niz mjera koje su imale za
cilj rješavanje rastućeg problema američke platne bilance putem mjera
kojima bi se povećao izvoz američkih industrijskih proizvoda i putem
proturječnoga Poreza za ujednačavanje zarade (Interest Equalization Tax).
Cilj je bio uvesti porez do 15% na američki kapital uložen u inozemstvu
kako bi se potaknulo ulaganje američkog kapitala na domaćemu tržištu,
umjesto na stranom.

146