Page 136 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

1957. kako bi povećali tehnološku produktivnost, počeli su zakidati
kupce. Godine 1958. količina čelika koju je potrošila tvrtka General
Motors Chevrolet smanjena je na polovicu količine utrošene na isti takav
model iz 1956. godine. Nepotrebno je spominjati da se, kao jedna od
posljedica te politike, broj poginulih na američkim autoputevima naglo
povećao. To se veliko smanjenje odrazilo i na domaću čeličnu industriju.
Američke su ljevaonice 1955. godine lijevale 19 miliona tona čelika za
potrebe automobilske industrije, a 1958. ta je proizvodnja pala na 10
miliona tona. 1960-ih godina “ono što je dobro za General Motors”,
postajalo je loše za Ameriku i za svijet.
Američki je radnik plaćao puno više za taj Chevy iz 1958. Blještave
reklame na Aveniji Madison, sve veće “peraje” na automobilima i
kromirani obrubi služili su za prikrivanje stvarnosti. Američka je industrija
bila prisiljena počiniti sistemsko samoubojstvo varajući kupce da bi
nadoknadila sve manju dobit. Ali, poput pijanca koji pada s prozora na
20. katu i najprije zamišlja da uživa u slobodnom letu, većina ljudi nije
razumjela stvarne posljedice koje će ta “postindustrijska” plima imati na
razdoblje od sljedećih deset ili dvadeset godina.

Dolarski ratovi iz 1960-ih

Zbog većih zarada koje su se trebale namicati u inozemstvu jeftinom
kupnjom zapadnoeuropskih kompanija koje su bile u punom pogonu,
njujorški su bankari počeli okretati leda Sjedinjenim Državama. Europa
je imala ogroman manjak kapitala, zbog rata i uništenja industrije. Kao
posljedica toga, Europa je bila prisiljena plaćati daleko više kamate kako
bi privukla jedinu “međunarodnu” valutu koja je tada bila dostupna -
američke dolare iz velikih njujorških banaka.
Sa svoje su strane banke Chase Manhattan, Citibank i druge iskoristile
priliku i nagomilale ogromne lahko stečene profite u Europi, koji su često
bili dvostruko veći od profita koje bi te banke dobile da su uložile novac u
gradske obveznice za obnovu američkih kanalizacija, mostova ili stambenog
fonda. Problem je bio u tome što se Washington, iz straha da ne udalji od
sebe tu moćnu njujoršku financijsku zajednicu, nije želio pozabaviti tim
vitalnim problemom na iole ozbiljan način. Novac je odlazio s američkih
obala radi stjecanja većih profita u inozemstvu.
Početkom 1957., po prvi put od Drugog svjetskog rata, sredstva su

136