Page 137 - William Engdahl - Stoljeće Rata

počela u većim količinama otjecati iz Sjedinjenih Država nego što su
pritjecala u Sjedinjene Države. U razdoblju od 1957. do 1965. američki
je godišnji izvoz neto kapitala u Zapadnu Europu narastao s manje od 25
milijardi dolara na više od 47 milijardi dolara, što je bila zastrašujuća svota
u toj valuti toga vremena.
Ali, da je američke obale napuštao samo američki dolar bio bi to samo
jedan problem. Dodatni je problem bio to što su i američke rezerve zlata
počele stalno, a katkada i brzo, opadati, osobito nakon 1958. Slom se
poslijeratnog monetarnog sistema iz Bretton Woodsa naglo približavao,
ali kreatori američke politike nisu željeli vidjeti njegove očite posljedice.
Slušali su njujorške banke, velike naftne kompanije i velike američke
korporacije, koje su se okretale jeftinoj radnoj snazi izvan Sjedinjenih
Američkih Država radi povećanja profitne stope.
Krajem 1950-ih, ogromna se prednost američkog dolara kao svjetske
rezervne valute poslijeratnoga sistema iz Bretton Woodsa pretvorio u teret,
s prijetnjom osvete. Kako je Zapadna Europa ponovno počela postizati
neovisni industrijski položaj, s daleko većom stopom produktivnosti nego
u ostarjeloj američkoj privredi, to je samo još više pogoršalo rastuću slabost
američkog ekonomskog položaja u vrijeme inauguracije predsjednika
Kennedvja početkom 1961.
Kad su američki pregovarači u Bretton Woodsu 1944. godine postavili
svoje uslove za poslijeratni međunarodni monetarni poredak, ustrojili su
ga na temelju koji je imao fatalnu pogrešku. Tim je poretkom ustanovljen
“Zlatni standard”, po kojemu su se sve zemlje članice Međunarodnog
monetarnog fonda suglasile da vrijednost svojih valuta vežu izravno, ne
na zlato, nego na američki dolar, čija je pak vrijednost bila temeljena na
utvrđenoj težini zlata, na cijeni od 35 dolara za jednu uncu.
Bila je to ista ona cijena, 35 dolara po unci, koju je odredio Roosevelt
još 1934. godine, za vrijeme najdublje svjetske krize. Taj omjer dolara i
zlata nije se mijenjao više od četvrtine stoljeća, usprkos svjetskom ratu
koji se u međuvremenu dogodio i usprkos dramatičnim poslijeratnim
događanjima na području svjetskoga gospodarstva.
Sve dotle dok Sjedinjene Države budu jedina jaka ekonomska sila
zapadnoga svijeta, ti su se temeljni nedostaci mogli zanemarivati. U
desetljeću nakon rata, Europi su bili hitno potrebni dolari za financiranje
obnove i kupnju američke i britanske nafte za svoj gospodarski preporod.

137