Page 140 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

dolara preko ogromnoga deficita domaće potrošnje, Washington je
ustvari bio u mogućnosti prisiliti Europu i druge trgovinske partnere da
“progutaju” te američke ratne troškove u obliku pojeftinjenja dolara. Sve
dok su Sjedinjene Države odbijale devalvirati dolar u odnosu na zlato,
što bi odrazilo opadanje američke ekonomske moći od 1944., Europa je
morala plaćati cijenu, jer je prihvaćala dolar po istom omjeru u odnosu na
zlato kao i dvadesetak godina ranije.
Da bi financirao ogromne deficite svoga Velikog društva i proizvodnje
ratne opreme za Vijetnam iz 1960-ih godina,
Johnson je, u strahu da ne izgubi glasove ako povisi poreze, jednostavno
tiskao dolare tako što je prodavao više obveznica američkog Ministarstva
financija kojima se financirao taj deficit. Početkom 1960-ih godina godišnji
je deficit američkoga federalnog proračuna iznosio oko 3 milijarde dolara.
Godine 1967., kako su ratni troškovi rasli, popeo se na zabrinjavajuću
razinu od 9 milijardi dolara, a 1968. dosegao je zastrašujuću svotu od 25
milijardi dolara.
U tome su razdoblju središnje banke europskih zemalja počele
akumulirati velike svote dolara koji su služili kao službena rezerva,
takozvana akumulacija eurodolara u inozemstvu. Ironično, Washington je
1961. zatražio da savezničke zemlje Europe i Japan, tj. Grupa desetorice,
smanje odljev američkih zlatnih rezervi time što će zadržati rastuće zalihe
američkih dolara umjesto da ih pretvaraju u američko zlato, što je nalagao
sporazum iz Bretton Woodsa.
Europske su središnje banke zarađivale kamate na te dolare tako što
su ih ulagale u obveznice američke Vlade. Krajnji je učinak bio taj da su
europske središnje banke na taj način “financirale” ogroman američki
deficit vijetnamskog kraha iz 1960-ih godina. Američki je futurist Herman
Kahn navodno uskliknuo svom prijatelju, kad je čuo kako to financiranje
deficita funkcionira: “Izveli smo najveću pljačku u historiji! Stavili smo
obruč oko Britanskog Carstva.” Ali u to vrijeme nije bilo tako jasno tko je
stavio obruč oko koga. Londonski je City pripremao povratak na scenu s
prognanim američkim dolarima.
Ekonomsko je stanje europskih gospodarstava poput njemačkog
i francuskog očito bilo različito 1964. od onoga iz 1944. godine, kad
je sporazum iz Bretton Woodsa sastavljen. Ali američki su politički
krugovi odbili obratiti pozornost na njihove predstavke, osobito one

140