Page 133 - William Engdahl - Stoljeće Rata

njemačkog sporazuma. “Ne bi se moglo reći”, izjavio je De Gaulle s
gorčinom glede svojih odnosa s Adenauerovim nasljednikom, “da su se
Njemačka i Francuska do sada složile o zajedničkoj politici, a ne bi se
moglo pobiti da to stanje proizlazi iz činjenice da Bonn nije vjerovao, do
sada, da ta politika treba biti europska i nezavisna”.
Za sada su utjecajni londonski i vašingtonski krugovi zaustavili
opasnost od moćnoga bloka politike kontinentalne Europe, nezavisne
o anglo-američkim atlantskim projektima. Privremeno je slomljena
najslabija europska spona, poslijeratna “okupirana” Njemačka. Temeljna
se britanska strategija “ravnoteže moći” iz 19. stoljeća protiv kontinentalne
Europe opet održala, kao i u godinama prije 1914. Ovoga je puta Engleska
uspostavila “ravnotežu” preko ispružene ruke američkog Ministarstva
vanjskih poslova. A onda su se Amerikanci trebali pozabaviti s De
Gaulleom izravno. Ali, pokazalo se da to nije lak posao.4

1957: Amerika na prekretnici

Iako je Washington u početku podržavao stvaranje Zajedničkog
europskog tržišta s ciljem da ono pruži bolje tržište za izvoz američkih
industrijskih proizvoda i kapitala, posljednje što su neki krugovi anglo-
američkog ustroja željeli, bila je politički i gospodarski nezavisna
kontinentalna Europa.
Taj je problem poprimio zlokoban zaokret, kad su Sjedinjene Države,
počevši krajem 1957., ušle u prvu fazu duboke, trajne poslijeratne
privredne recesije, koja je rezultirala stagnacijom industrijske proizvodnje i
rastućom nezaposlenošću, a recesija je trajala do polovice 1960-ih godina.
Temeljne uzroke te recesije nije bilo teško predvidjeti da ih je itko
ozbiljnije potražio. Velike su se investicije u industrijska postrojenja i
opremu, koje su izvele američko gospodarstvo iz krize 1930-ih godina,
dogodile prije skoro dva desetljeća, za vrijeme ratne industrijske izgradnje
iz vremena od 1939. do 1943. Godine 1957. i postrojenja i opremu,
kao i razinu obrazovanja radne snage, trebalo je obnoviti modernijim
sredstvima. Krajem 1950-ih Sjedinjenim je Državama bilo potrebno
ogromno reinvestiranje u proizvodnu radnu snagu, u obrazovni sistem i
tehnološku osnovu ako je kanila i dalje ostati vodeća svjetska industrijska
zemlja. Ali, na žalost Sjedinjenih Država i ostatka svijeta, vodeći su se
američki politički krugovi pobrinuli da u Washingtonu zavlada upravo

133