Page 129 - William Engdahl - Stoljeće Rata

OSMO POGLAVLJE

Kriza funte i prijetnja Adenauer - De
Gaulle

Kontinentalna Europa izlazi iz ruševina rata

Krajem 1950-ih godina ljudima se počela vraćati nada u bolji život
nakon gotovo tri desetljeća, barem većini Zapadnih Europljana, kao i
narodima onih država koje su težile boljitku, a koje se u ono vrijeme još
zvalo “zemljama u razvoju”, odnosno narodima južne polutke.
Godine 1957., potpisivanjem Rimskog sporazuma, osnovan je novi
oblik privredne suradnje, Europska ekonomska zajednica, u čijem su
središtu bile Francuska, Zapadna Njemačka i Italija. Po tom je sporazumu u
januaru 1959. rođena Europska ekonomska zajednica. Savezna Republika
Njemačka počela se oporavljati od strahota rata i bila je na putu izgradnje
najjačih industrijskih kapaciteta u Europi. U Francuskoj se 1958. na vlast
vratio general Charles de Gaulle i otpočeo snažan program izgradnje
moderne infrastrukture, unapređenja uništene francuske industrije i
poljoprivrede i uspostave monetarne stabilnosti na temelju hitnog plana
obnove koji je izradio njegov savjetnik za privredu Jacques Rueff. Krajem
1950-ih godina Italija je već ubirala plodove gospodarskog prosperiteta,
što je uvelike bilo posljedicom pothvata što ga je zahuktao direktor ENI-a
Enrico Mattei.
Zapravo, tokom prva dva desetljeća nakon završetka Drugog svjetskog
rata nekomunistička su gospodarstva Europe i mnogih zemalja u razvoju
iskusila dotad nezabilježen razvitak industrije i poljoprivrede. Industrijska
je proizvodnja u zemljama kontinentalne Europe početkom 1960-ih
godina rasla po zdravoj stopi od 5% godišnje. Ukupna je svjetska trgovina
stagnirala u desetljeću nakon 1938. godine. Kasnije, između 1948. i
1963., u relativnim se omjerima povećala za 250%, a tome se napretku
nije nazirao kraj. Godine 1957. po prvi put u historiji svjetska je trgovina
industrijskih proizvoda premašila trgovinu primarnih dobara, hrane i
sirovina.
Pokretačka je snaga tog napretka bila brzo rastuća trgovina među

129