Page 77 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

samo kovitlanje boja i proklizavanje. Neki je glas kriþao:
- Potraga se nastavlja sjeverno od grada! Policijski se helikopteri ustremljuju na 87.
aveniju i Elm Grove Park.
Granger je kimnuo. - Lažu. Otresli ste ih se na rijeci.To ne mogu priznati. Znaju da samo
ovako mogu zadržati publiku. Predstava mora dobiti brz završetak, i to hitno! Da su poþeli
pretraživati þitavu rijeku, zavuklo bi se to þitavu noü. Stoga sada njuškaju za nekim žrtvenim
jarcem kako bi stvar okonþali uspješno. Pazite! Uhvatit üe Montaga u sljedeüih pet minuta.
- Ali kako -
- Gledajte.
Kamera koja je lebdjela ispod trbuha helikoptera sada je šarala jednom praznom ulicom.
- Vidite li to? - prošaptao je Granger. - To üete biti vi. Ravno gore na kraju te ulice nalazi
se naša žrtva. Vidite li kako naša kamera zumira? Priprema se pozornica. Napetost. Dug kadar.
Evo ga sad, neki jadnik vani šeüe. Rijetkost. ýudak. Nemojte misliti da policija ne zna obiþaje
osobenjaka kao što je ovaj, ljudi koji jutrom šeüu bez ikakva razloga ili pak zbog nesanice.Bilo
kako bilo, policija ga je zapisala prije više mjeseci, godina. Nikad ne znaš kad üe ti tako nešto
zatrebati. A danas, vidi se, baš üe dobro doüi. Spašava obraz. Oh, Bože, pogledajte tamo!
Ljudi koji su sjedili oko vatre nagnuli su se.
Na zaslonu je neki þovjek zaokrenuo za ugao. Odjednom je u kadar uletio mehaniþki Pas.
Helikopterski je reflektor ispalio desetak sjajnih stupova koji su oko þovjeka napravili pravi
kavez.
Glas je kriknuo: - Eno Montaga! Potraga je završena!
Nevini je þovjek zbunjeno stao; cigareta mu je gorjela u ruci. Zurio je u Psa, ne znajuüi
što je to. Vjerojatno nikad nije niti þuo za njega. Pogledao je uvis te prema sirenama što su
zavijale. Kamere su sunule prema dolje. Pas je skoþio u zrak ritmiþki i skladno, što je bilo
nevjerojatno lijepo. Njegova je igla iskoþila. Zadržala se na trenutak u kadru, kao da se širokoj
publici želi dati vremena da zamijeti sve: bolan izraz žrtvina lica, praznu ulicu, þeliþnu životinju
koja poput taneta leti u metu.
þ
- Montag, ne mi ite se! - rekao je glas s neba. Kamera se obrušila na žrtvu, gotovo
istodobno sa Psom.
Oboje su ga zahvatili istodobno. Žrtvu su Pas i kamera obuhvatili jakim, pauþjim stiskom.
ýovjek je vrisnuo. Vrisnuo je. Vrisnuo!
Zatamnjenje.
Tišina.
Mrak.
Montag je u tišini kriknuo i otkrenuo se. Tišina.
I onda, nakon što su ljudi oko vatre neko vrijeme proveli bezizražajnih lica, spiker s
mraþnog ekrana reþe: - Potraga je završena. Montag je mrtav. Zloþin protiv društva je osveüen.
Mrak.
- Sada vas vodimo u Nebesku odaju hotela Lux na polusatno Praskozorje, program u
kojem -
Granger je iskljuþio televizor.
- Jeste li primijetili, nisu fokusirali þovjekovo lice? Ni naši najbolji prijatelji ne bi mogli
reüi jeste li to bili vi. Zamutili su taman toliko da vaša mašta preuzme svoje. Do vraga - šapnuo je
- do vraga.
Montag nije rekao ništa. Sada je netremice zurio u prazan ekran i drhtao.
Granger je dodirnuo Montagovo rame. - E pa, sretan povratak iz mrtvih. - Montag je
kimnuo. Granger je produžio -Mogli biste upoznati i ostale. Ovo je Fred Clement, bivši šef