Page 72 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

razbuÿenih kuüa te spazio siluete ljudi koji su unutra, na zidovima salona, gledali mehaniþkog
Psa, dašak neonske pare, kako klizi poput pauka, pojavi se i veü ga nema, tu je i veü je išþezao!
Elm Terrace, Lincoln, Oak, Park, pa uliþicom prema Faberovoj kuüi.
Proÿi je, pomislio je Montag, ne zaustavljaj se, idi dalje, ne zakreüi u nju!
Na salonskom je zidu bila Faberova kuüa s vrtnom prskalicom koja štrca vodu u noüni
zrak.
Pas je zastao dršüXüi.
Ne! Montag se pripio uz prozorski okvir. Ovuda! Ovamo!
Prokainska se igla izvlaþila pa uvlaþila, izvlaþila pa opet uvlaþila. Samo je jedna jedina
bistra kap snovite tvari kapnula kad je igla išþezla u gubici Psa.
Montag je suspregnuo dah, koji ga je poput dviju šaka tukao u prsima.
Mehaniþki se Pas okrenuo i odjurio od Faberove kuüe dalje niz uliþicu.
Montag je naglo pogledao prema nebu. Helikopteri su bili bliže, veliko jato kukaca što leti
prema jednom jedinom izvoru svjetla.
Montag je s naporom opet podsjetio sama sebe da ovo nije nikakva izmišljena epizoda o
njegovu bijegu prema rijeci koju valja pogledati; u zbilji ovo je bila njegova partija šaha koju je
gledao potez po potez.
Viknuo je da sam sebi dade potreban poticaj ako se odlijepi od prozora ove zadnje kuüe i
fascinirajuüe seanse koja se u njoj odvijala! Do vraga! Odmaknuo se i nestao! Uliþica, pa ulica,
uliþica, ulica i miris rijeke. Noga naprijed, noga dolje, pa naprijed, pa dolje. Dvadeset milijuna
Montaga što bježe, uskoro, ukoliko ga kamere uhvate. Dvadeset milijuna Montaga što bježe,
bježe kao u drevnoj lepršavoj komediji o Keystoneu, pajkani, lupeži, progonitelji i progonjeni,
lovci i lovina, vidio je to veü tisuüu puta. Iza njega je sada dvadeset milijuna pasa koji tiho laju i
odskakuju po salonima, snimke koje teku od desnog zida na središnji pa na lijevi, nestaju, a onda
opet s desnog na središnji, pa na lijevi, da i opet išþeznu!
Montag je u uho utisnuo radioškoljku.
- Policija savjetuje svekolikom puþanstvu s podruþja Elm Terracea da postupi na sljedeüi
naþin: neka svi u svakoj kuüi svih ulica otvore prednja i stražnja vrata ili pak gledaju kroz
prozore. Bjegunac ne može izmaknuti budu li svi naredne minute motrili iz svojih kuüa. Budite
spremni!
Pa naravno! Zašto to veü nisu uþinili? Pa zašto se tolike godine nisu laüali ove igre! Svi na
noge, svi van! Nisu ga mogli promašiti. Jedini þovjek koji sam samcat trþi noünim gradom, jedini
þovjek koji trenira svoje noge!
- Kad odbrojim do deset. Jedan! Dva! Osjetio je da se grad diže.
- Tri!
Osjetio je da se grad okreüe prema svojim tisuüama vrata. Brže! Noga gore, noga dolje!
- ýetiri!
Bunovni ljudi tapkaju po vežama.
- Pet!
Osjetio je njihove ruke na kvakama.
þ
þ
Miris rijeke bio je svjež, poput jednoli ne kiše. U grlu ga je žegla hrda, a o i su mu se
osušile od silna trþanja. Kriknuo je, kao da üe ga ovaj krik sunuti dalje, hitnuti tih posljednjih
stotinjak metara.
- Šest, sedam, osam!
Na pet tisuüa vrata pokrenule su se kvake.
- Devet!
Potrþao je kroz zadnji niz kuüa na obronak koji se spuštao prema masivnoj, pokretnoj