Page 62 - Platon - Država
P. 62

zum  kaže  da  dm  ne  verujemo  obe  ove  stvari,  nego  ćemo                kakvo  je  to  zlo.  Pri  tom  se  služio  znanjem,  a  ne  ličnim
                       reći:  ako  je  bio  božji  sin,  onda  nije  bio  srebroljubac,  a      c     iskustvom. 61
                       ako  je  bio  srebroljubac,  onda  nije  bio  božji  sin.                          —   Imaš  pravo  —  reče  —  takav  čovek  ima  bar  do­
                            —   Ispravno  je  to  što  kažeš.  Ali  šta  veliš  na  ovo,             brih  izgleda  da  bude  sudija  najbolje  vrste.
                       Sokrate?  Treba  li  u  našoj  državi  da  bude  dobrih  lekara?                   —   Još  više  od  toga  —  rekoh  ja  —  to  bi  bio  dobar
                       Pretpostavljam  da  bi  u  najvećoj  meri  bili  takvi  upravo                sudija  kojeg  si  ti  tražio,  jer  dobar  je  onaj  čija  je  duša
                  d     oni  kroz  čije  su  ruke  prolazili  i  zdravi  i  bolesni,  i  to  vi      dobra.  A  onaj  ko  je  strašan  i  sumnjičav,  onaj  ko  je  sam
                       najvećem  broju.  A  slično  tome,  dobre  sudije  bili  bi  oni              počinio  mnoge  nepravde,  misli  da  je  lukav  i  mudar  kad
                       koji  su  dolazili  u  dodir  s  ljudima  najrazličitijih  priroda.           uzima  izgled  strašnog  i  kad  se  ponaša  tako  da  druge  pro-
                             —  Bez  sumnje,  dobri  su  i  jedni  i  drugi.  Ali,  znaš             cenjuje  kao  da  su  njemu  nalik.  Ali  kad  takav  pristupa
                       li  na  šta  ja  mislim  kad  to  kažem?                                      dobrim   i  mudrim  ljudima,  i  kad  i  ove  procenjuje  po
                            —   Znaću  kad  mi  budeš  rekao.                                   d     sopstvenom  uzoru,  tada  izgleda  glup,  jer  i  prema  njima
                             —  To  upravo  i nameravam,  ali  ti  si  svojim  pitanjem              pokazuje  nepoverljivost  i  svoje  nepoznavanje  moralnog
                       pokrenuo   dve  različite  stvari.                                            zdravlja,  imajući  samog  sebe  kao  uzor.  Ali  pošto  se  ta­
                             —  Kako  to?                                                            kav  čovek  češće  susreće  sa  rđavim  nego  sa  dobrim  lju­
                            —   Najbolji  lekari  bi  postali  oni  koji  bi  od  detinj-            dima,  on  samom   sebi,  a i  drugima,  pre  izgleda  mudar
                       stva  počeli  da  uče  svoju  veštinu,  koji  bi  upoznali  najveći           nego  neupućen.
                  e     broj  tela  u  najgorem  mogućem  stanju,  i  koji  bi  sami  pro­                 —  To  je  —  reče  on  —  ćela  istina.
                       patili  sve  te bolesti  i  po prirodi  ne bi bili potpuno  zdravog                XVII.  — Dobrog  i mudrog sudiju — rekoh —  ne treba
                       tela.  Jer,  mislim  da  se  telo  ne  brine  za  telo,  inače,  samo         tražiti u takvom čoveku, nego u onom koga  smo prethodno
                       ne  bi  bilo  niti  bi  postalo  loše.  Ο  telu  brine  duša,  koja  se       opisali.  Jer,  pokvarenost  ne  bi  mogla  upoznati  samu  sebe
                       ne  može  ni  ο  čemu  brinuti  ako  dopusti  da  postane,  ili               ni  vrlinu;  vrlina  je  ta  koja  je  sposobna  da  upozna  samu
                       ako  jeste,  i  sama  rđava. ć0                                          e    sebe  kao  i  pokvarenost,  prirodno,  ako  je  vremenom  do­
                             —  To  je  tačno.                                                       bila  valjano  vaspitanje.  Samo  takav  čovek  postaje  mudar,
                  409       —   Sudija,  prijatelju,  duši  zapoveda  dušom  kojoj                   a  rđav  čovek  nikada.
                       nikako  ne  srne  biti  dopušteno da se od  detinjstva  razvija                     —  I meni se tako čini.
                       među   rđavim  dušama  i  da  sa  ovima  dolazi  u  dodir,  niti                    —  I  lekarsko  zanimanje,  ο  kojem  smo  govorili,  od-
                       da  sama  počini  nepravde  i  prođe  kroz  sva  boravišta  ne­               redićeš  u  našoj  državi  kao  i  sudsko:  zakonodavstvom.
                       pravde,  da  bi  koristeći  se  time  mogla  po  sebi  postaviti              A  oba  će  se,  prema  tome,  starati  samo  ο  građanima  koji
                       dijagnozu ο nepravdi  drugog,  kao  što  se  to radi u telesnim          410  su  telesno  i  duševno  zdravi;  one  koji  nisu  telesno  zdravi
                       bolestima.  Sudijina  duša  ne  srne  od  detinjstva  sticati                 pustiće  da  umru,  a  one  koji  su  duševno  bolesni  i  nepo­
                       iskustvo  u  rđavom  delanju,  niti  ovim  sme  biti  zahvaćena,              pravljivi  osudiće  na  smrt.
                       ako  se  hoće  da  ona  bude  lepa  i  dobra  i  da  zdravo  pro-                   —  Doista,  smrt  je  najbolje  što  se  može  postići  i  za
                       cenjuje  šta  je  pravedno.  Eto  zašto  dobri  mladi  ljudi  iz­              one  koji  su  takvi  i za  državu.
                       gledaju  kao  da  su  naivni  i  zašto  ih  nepravični  ljudi  mogu                 —  Očigledno  je  —  rekoh  ja  —  da  mladići,  obrazo­
                  b     prevariti,  utoliko  lakše  ukoliko  oni  u  sebi  samima  ne­               vani  onom  jednostavnom   muzikom   koja  u  njima  neguje
                       maju  uzorak  zlonamernosti.                                                  razboritost,  neće  imati  potrebu  za  takvim  sudstvom.
                             —  Istina  je,  upravo  tako  se  i  dešava.                                  —  Tako  je.
                             —  Zato  je  nužno  da  dobar  sudija  bude  starac,  a  ne        b          —  A  kad  ovako  odgojen  čovek,  istovremeno  i  na
                       mladić,  jer  je  on  tek  u  kasnijim  godinama  saznao  šta  je             isti  način  prima  i  gimnastičko  obrazovanje,  onda  će  sva­
                       nepravičnost.  On  nepravičnost  nije  osetio  zato  što  je  ona             kako  moći  da  postigne  da  mu  lekarska  veština  ne  bude
                       bila  u  njegovoj  duši,  nego  se  dugo  vremena  trudio  da  je             potrebna,  osim  u  izuzetnom  slučaju,  zar  ne?
                       pronađe   kod  drugih,  dakle,  u  tuđim  dušama  i  da  uvidi                      —  I  to mi tako izgleda.

                  92                                                                                                                                       93
   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67