Page 132 - Platon - Država
P. 132

Mislim  da  ti  nije  promaklo  da  momčići,  kad  prvi  put                    Posmatrajući  dobro  kao  takvo,  oni  treba  da  ga  uzmu  kao
                       okuse  dijalektiku,  uzimaju  ovu  kao  dečju  igru,  pribega-                 uzor  i  da  i  državu,  i  građane  i  same  sebe,  svakoga  prema
                       vajući  joj  s  namerom  da  profcivreče,  i  da,  oponašajući            b     njegovom  delu,  obrazuju  po  ugledu  na  nj,  a  najviše  vre­
                       one  koji  pobijaju,  i  oni  sami  pobijaju  druge,  radujući  se             mena   treba  da  posvete  filozofiji.  Kad  dođe  red  na  njih,
                       kao  štenad  što  prolaznike  —  pomoću  dijalektike  — mogu                   onda  treba  da  se  pomuče  i  sa  državničkim  poslovima  i
                       da  napadaju  i  rastržu.                                                       da  budu  vladari  radi  države,  ne  zato  da  bi  radili  nešto
                            —   Ona zaista to rade,  i preteruju  u tome — reče on.                   lepo,  nego  kako  bi  činili  ono  što  je  nužno,  i  tako  uvek
                            —   I  kad  tako  već  pobede  mnoge  i  od  mnogih  sami                 treba  da  vaspitavaju  i  druge,  pa  kad  ih  ostave  za  sobom
                  c    budu  pobeđeni,  onda  brzo  dođu  do  toga  da  uopšte  više                  kao  čuvare  države,  onda  da  se  odsele  na  ostrva  blaženih,
                       ne  cene  ono  što  su  ranije  cenili.  I  zato  su  ljudi  počeli  da        gde  će  trajno  stanovati.  A  država  treba  da  im  podiže
                       grde  njih  same  i  sve  ono  što  je  kod  drugih  u  vezi  sa  filo­   c     spomenike  i  da  im  javno  prinosi  žrtve,  ako  Pitija  to  do­
                       zofijom.                                                                       zvoli,  kao bogovima,  a ako  ne,  onda  kao  blaženim  i  božan­
                             —  Sušta  istina  —  odgovori  on.                                       skim   ljudima.
                            —   Međutim,  stariji  —  rekoh  —  neće  hteti  da  uče­                       —  Prekrasno  si  izvajao  vladare,  Sokrate,  kao  da  si
                       stvuju  u  tim  ludorijama  i  više  će  se  ugledati  na  onog  ko            vajar  —  reče  Glaukon.
                       želi  da  razgovara  ne  bi  li  saznao  istinu,  nego  na  onoga  ko                —  Ali  i  vladarke,  Glaukone  —  rekoh.  —  Nemoj  mo­
                       se  radi  zabave  igra  i  protivreči;  a  sam  će  postati  umere-            žda  misliti  da  sam  govorio  više  ο  muškarcima  nego  ο  že­
                       niji  i  taj  će  ga  posao  više  uzdići  nego  što  će  ga  izložiti         nama,  ukoliko  bi  se  među  njima  našle  takve  koje  su  po
                  d     ruglu.                                                                        prirodi  sposobne.
                             —  Tačno  je  —  reče  on.                                                     —  Ako  treba  da  u  jednakoj  meri  imaju  sve  zajedno
                             —  Zar  onda  nije  iz  opreznosti  rečeno  ono  što  smo                sa  muškarcima,  kao  što  smo  već  rekli,  onda  je  tako  —
                       ranije  kazali  da  prirode,  kojima  ćemo  dopustiti  da  uče­                reče  on.
                       stvuju  u  dijalektici,  moraju  biti  uredne  i  uravnotežene  i         d          —  Dalje  —  nastavih  ja.  —  Slažete  li  se  u  tome  da
                        da  se  time  ne  sme,  kao  dosada, baviti  svako,  pa  i  onaj  ko          ο  državi  i  državnom  uređenju  svakako  nismo  kazivali  po­
                       za  to  nije  dovoljno  zreo?                                                   božne  želje,  nego  ono  što  je  doduše  teško,  ali  ipak  nekako
                             —  Svakako  —  reče  on.                                                 moguće,  i  to  ne  drukčije  nego  onako  kako  smo  govorili.
                             XVIII.  —  Da  li  je  za  bavljenje  dijalektikom,  ako  se             Čim   istinski  filozofi,  jedan  ili  više  njih,  postanu  vladari
                       ona  revnosno  i  neprekidno  uvežbava  i  ako  se  ne  radi                    u  državi:  kad  oni  sadašnje  počasti  prezru,  prepoznavši  ih
                       ništa  drugo  osim  što  se  naizmenično  izvode  odgovarajuće                  kao  ropske  i  bezvredne,  i  kad  ono  što  je  ispravno,  i  poča-
                       gimnastičke  vežbe,  dovoljan  dvostruki  broj  godina  od                e     sti  koje  iz  toga  slede,  počnu  iznad  svega  poštovati,  a  pra­
                        onog  ranijeg? 91                                                             vičnost  uzimati  kao  ono  što  je  najviše  i  najpotrebnije;
                  e          —  Misliš  šest  ili  četiri  godine?  —  zapita  on.                    ukratko,  u  onaj  čas  kad  pravdi  počnu  služiti  i  uvećavati
                             —  Sastavi mirno pet — rekoh. — Posle toga  roka  mo­                    je,  hoće  li  oni  toga  dana  ostvariti  onaj  poredak  u  državi
                        raju  ih opet vratiti  u onu  pećinu,  i primorati  ih  da  uprav­            ο  kojem  smo  govorili?
                       ljaju  ratovanjem  i  poslovima  koji  odgovaraju  omladini,                         —  Kako  će  ga  ostvariti?
                        kako  ni  u  tome  iskustvu  ne  bi  izostali  iza  drugih.  Pa  i  tu              —  Sve  one  za  koje  se  u  državi  nađe  da  imaju  više
                  540   treba  ispitati  da  li  će  istrajati  u  takvom  rastrzavanju  na      541   od  deset  godina,  92  oni  će,  bez  izuzetka,  prognati  izvan
                        sve  strane,  ili  će  se  malo  kolebati.                                    gradskih  zidina.  Zadržaće  njihovu  decu  i  počeće  da  ih
                             —  A  koliko  vremena  tražiš  za  to?  —  zapita  on.                   odvikavaju  od  sadašnjih  običaja,  tj.  od  običaja  koje  su
                             —  Petnaest  godina —odgovorili. — Kad napune   pe­                      njihovi  roditelji  imali,  pa  će  ih  odgajati  prema  svojim
                        deset godina, onda  sve one  koji  su  se  pokazali  dobri  i  koji           obrascima  i  zakonima,  koji  su  onakvi  kakve  smo  ih  opi­
                        su  se  odlikovali  u  svakom  pogledu  i u  radovima  i u  nau-              sali.  Tako  će  se,  ako  dopustite,  najbrže  i  najlakše  ostva­
                        kama,  treba  najzad  privesti  cilju  i  treba  ih  primorati  da            riti  država  i  državno  uređenje  ο  kojem  smo  govorili.  A
                        svetlost  svoje  duše  okrenu  onom  što  svemu  daje  svetlost.               kad  se  jednom  ustanovi,  hoće  li  takva  država  i  takvo  dr-
                  234                                                                                                                                      235
   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137