Page 311 - Milomir Marić - Deca Komunizma
P. 311

1942. godine.
                     …Italija je kapitulirala septembra 1943. godine. Bili smo na
               različitim stranama, ja u Sremu, ne znam gdje su bili Švabo (Švabić) i

               Mile (Neoričić). Skupili smo se u Jajcu i ponovo je i temeljno popunjen
               CK    SKOJ-a.    Lola   je  odavno    htio   da  ide.   Obavljao    je  razne   partijske
                                                                                                     č
               zadatke    i  rad  sa  omladinom       postajao    mu   je  sve  sporedniji.    Naro ito
               otkako je formirano uže rukovodeće jezgro.
                     Kada je određen za našeg predstavnika u Kairu, uslišena mu je želja
                                                             đ
               da   se  posveti    partijskom    radu.   Me utim,      on   je  formalno    i  dalje  bio
               sekretar CK SKOJ-a. Na tom sastanku u Jajcu izabran sam za vršioca
               dužnosti    sekretara    CK   SKOJ-a   i  to  sam  bio  do  Loline   smrti,  kada   sam   i
               zvanično preuzeo tu funkciju.
                                                                               ć
                     Kada    se  govori   o  Loli  Ribaru,   ne  može    se  re i  da  su  njegov   lik  i
               njegovo ime ostali daleko sadašnjim generacijama. Naprotiv, ne radi se o

               tome da se on malo pominje, nego da se ponekad njegov revolucionarni
               lik deformiše.
                                                                                    č
                     Lola   se  vadi  iz  sredine  koja   ga  je  oblikovala   i  po inje  da  egzistira
               nekim samostalnim životom izvan partijskog i omladinskog kolektiva. U
               nekim publikacijama Ivo Lola Ribar se prikazuje, maltene, kao
               malogra anin č iji     su  osnovni    kvaliteti  to  što  je  išao  u  licej  u  Švajcarsku,
                          đ
               što se lijepo oblačio, češljao i tako dalje.“
                     „A rekli ste mi, malopre za ručkom, da čak ni fudbal, suprotno svim
               idealizacijama, nije dobro igrao?“
                     „Nije.  Za   fudbal   se  mnogo     interesovao,    ali  ga  nije  dobro  igrao.   U
               Bihaću smo pred Kongres USAOJ-a igrali protiv tamošnjeg kluba. Došli
               su Dalmatinci, neki dobri igrači i sklepali smo tim. U poluvremenu ovi

               doma i     su  poveli,   bogami     sa  4:1.  Lola   je  igrao  onako,    rekao    bih  ni
                      ć
               amaterski. Slabo je igrao. Zamenjen je u drugom poluvremenu.“
                     „Je li Lola bio samostalna i nezavisna institucija u omladinskom
               pokretu?“
                     „U izvjesnom smislu da. Nijednu važniju odluku nije htio da donosi
               bez   savjetovanja     sa  CK   i  drugom     Titom.    Ali  istovremeno,      on  je  bio

               ’predstavnik’      omladine     u   CK,   koji  je  kao   svoju    najve u    dužnost     i
                                                                                        ć
               odgovornost shvatao da KP nijednog momenta ne zaboravi na SKOJ i
               omladinu. Kada se ustanak rasplamsao i kada su svima nama,
               partijskom i omladinskom rukovodstvu, udarili u glavu i ponijeli nas
               vojni zadaci, najveća Lolina zasluga je što nije dozvoljavao da potpuno

               prestane uloga SKOJ-a. Da bi se neprekidno postizali vojnički uspjesi,
               trebalo je politički raditi među omladinom, koja je najbrže usvajala
               ciljeve narodnooslobodilačkog pokreta. Na primjer, četnički pokret


                                                          311
   306   307   308   309   310   311   312   313   314   315   316