Page 311 - Milomir Marić - Deca Komunizma
P. 311
1942. godine.
…Italija je kapitulirala septembra 1943. godine. Bili smo na
različitim stranama, ja u Sremu, ne znam gdje su bili Švabo (Švabić) i
Mile (Neoričić). Skupili smo se u Jajcu i ponovo je i temeljno popunjen
CK SKOJ-a. Lola je odavno htio da ide. Obavljao je razne partijske
č
zadatke i rad sa omladinom postajao mu je sve sporedniji. Naro ito
otkako je formirano uže rukovodeće jezgro.
Kada je određen za našeg predstavnika u Kairu, uslišena mu je želja
đ
da se posveti partijskom radu. Me utim, on je formalno i dalje bio
sekretar CK SKOJ-a. Na tom sastanku u Jajcu izabran sam za vršioca
dužnosti sekretara CK SKOJ-a i to sam bio do Loline smrti, kada sam i
zvanično preuzeo tu funkciju.
ć
Kada se govori o Loli Ribaru, ne može se re i da su njegov lik i
njegovo ime ostali daleko sadašnjim generacijama. Naprotiv, ne radi se o
tome da se on malo pominje, nego da se ponekad njegov revolucionarni
lik deformiše.
č
Lola se vadi iz sredine koja ga je oblikovala i po inje da egzistira
nekim samostalnim životom izvan partijskog i omladinskog kolektiva. U
nekim publikacijama Ivo Lola Ribar se prikazuje, maltene, kao
malogra anin č iji su osnovni kvaliteti to što je išao u licej u Švajcarsku,
đ
što se lijepo oblačio, češljao i tako dalje.“
„A rekli ste mi, malopre za ručkom, da čak ni fudbal, suprotno svim
idealizacijama, nije dobro igrao?“
„Nije. Za fudbal se mnogo interesovao, ali ga nije dobro igrao. U
Bihaću smo pred Kongres USAOJ-a igrali protiv tamošnjeg kluba. Došli
su Dalmatinci, neki dobri igrači i sklepali smo tim. U poluvremenu ovi
doma i su poveli, bogami sa 4:1. Lola je igrao onako, rekao bih ni
ć
amaterski. Slabo je igrao. Zamenjen je u drugom poluvremenu.“
„Je li Lola bio samostalna i nezavisna institucija u omladinskom
pokretu?“
„U izvjesnom smislu da. Nijednu važniju odluku nije htio da donosi
bez savjetovanja sa CK i drugom Titom. Ali istovremeno, on je bio
’predstavnik’ omladine u CK, koji je kao svoju najve u dužnost i
ć
odgovornost shvatao da KP nijednog momenta ne zaboravi na SKOJ i
omladinu. Kada se ustanak rasplamsao i kada su svima nama,
partijskom i omladinskom rukovodstvu, udarili u glavu i ponijeli nas
vojni zadaci, najveća Lolina zasluga je što nije dozvoljavao da potpuno
prestane uloga SKOJ-a. Da bi se neprekidno postizali vojnički uspjesi,
trebalo je politički raditi među omladinom, koja je najbrže usvajala
ciljeve narodnooslobodilačkog pokreta. Na primjer, četnički pokret
311