Page 48 - Meša Selimović - Tvrđava

Nikakva odgovora nisam mogao da nadjem. Javio se u meni uzas zbog te
besmislene surovosti. Gdje smo mi? U kakvom to svijetu zivimo?

Ili je mozda i ovo san, jer je nemoguce da potpuni besmisao bude stvarnost?

Ali, ne! San je ono sto se zeli, a zivot je budjenje.

Jeste li to i vi znali, deset mojih mrtvih drugova iz dnjestarskih ritova? Kada
ste dozivjeli budjenje, i tugu? - Sve ce proci, gospodine - govorio je tihi
Ibrahim Paro. Ali, kakva je to utjeha? Proci ce i radost, proci ce i ljubav, proci
ce i zivot. Zar je nada u tome da sve prodje? Pa ipak, proci ce i ovo,
gospodine, i ovaj sram, i ova zaprepastenost, i ova muka zbog koje bih pristao
da umrem bez uzdaha.

Pribio sam se uz Tijanu, da bi me drago stvorenje zaklonilo od straha pred
novim danom. Podesila se prema meni, osjecajuci me i u snu. Udisao sam
miris njene kose, i saptao bez glasa, gutajuci gorke suze bijesa: proci ce i ovo,
mila moja. Zaboravi sto si vidjela. Ne budi se iz sna, ni sutra, ni ikad. Bice nam
opet lijepo, zaboravi ono sto znas. Zaboravicu i ja, ako mognem.

A mozda cu nastojati da ne zaboravim. Necu unistiti svoj zivot zato sto postoje
divlje zvijeri. Ponizili su me, tudjom rukom, oni za sve imaju izvrsioce, vjecne
sluge, bez savjesti i bez razuma, kakvi su i sami, drukciji samo po tome sto
imaju moc presudjivanja i vlast nad ljudima, mada nikad necu shvatiti kako i
odakle. Svi im se podsmijevaju, svi ih preziru, a svi ih se boje.

I ja ih prezirem, i ja ih se bojim.

Ponizili su me, ispljuvali, uprljali, ali me nece oboriti. Oni su iz tudje,
neprijateljske zemlje, i sam sam kriv sto smo se sreli. Jezika medju nama
zajednickog nema, misli zajednicke nema, zivota zajednickog nema.

Ja, ludi vrabac, posao sam jastrebu u pohode. Jedva sam izvukao zivu glavu.

Bilo, i nece vise. Greska je suvise velika da bih je ponovio.

A ako u meni ostane mrznja, zbog ove sadasnje muke u dusi, oni ce biti krivi.

5. Prazan prostor

Dan je proljetni, pun sunca, osjecam ga na licu kao blag dodir, kao talasanje. A
necu da otvorim oci, necu da izadjem iz toboznje noci. Dok misle da spavam,
nisam prisutan, za njih.

Cujem ih kako sapucu, Tijana i Mahmut. Donio je trave, za jacanje, i masti, za
uboj. Trave su dobre, kaze, tu varke nema, i sam se bavio travarstvom, i od
toga zivio, u Turskoj, doduse njihove trave nisu iste kao nase, ali opet, covjek