Page 49 - Meša Selimović - Tvrđava

se izvjesta pa ocas sazna sta je za sta. On travama vjeruje, uvjerio se na sebi i
na drugima kako su ljekovite, a nije ni cudo, to je sunce, i voda, i svakakve
soli, i sve se to mucka i pretace u cjevcicama biljaka, i ispadne nesto kao
rakija, jaca ili slabija, a sve cisto kao suza. Za masti ne zna tacno, pravio je
travar Fehim, nije mu rekao za koga je, ne treba pricati ono sto se ne mora, a
ne zna tacno zato sto sam Fehim boluje od rana na nogama, pa ne moze da se
izlijeci, a lijeci druge. Samo, ona, Tijana, neka to ne govori meni, bolje da
vjerujem, mozda ce i pomoci. Ako ne pomogne, za uboj je najbolja medvjedja
mast, samo, gdje ces je naci, a dobro je i zecije salo, on ce nabaviti.

Kad je otisao, Tijana je nesto trazila po sobi, otvarala vrata, zavirivala pod
sanduk.

- Sta to trazis?
- Tvoje cipele. Bile su kraj vrata.
- Mozda si ih negdje sklonila.
- Nisam.

I gdje bi ih sklonila u ovoj tjeskobi? U sobu niko nije ulazio. Osim Mahmuta
Neretljaka. Onda...

- Da nije uzeo Mahmut?
- Kako bi on uzeo?
- Pa gdje su, ako nije on? Stajala je kraj vrata, zbunjena i postidjena. Uvijek se
osjeca nelagodno kad neko uciini ruzno djelo.
- Svejedno - kazem, da je smirim. - Nosicu zimske, dok ne kupim nove.
- Nije mi toliko za cipele.
- Ne misli vise na to.
- Kako si jutros?
- Boli me ruka. I ledja.

Ona se toliko zabrinula, da sam se zasitidio zbog lazi.

- Ne brini, nije strasno.

Skuhala mi je trave, mazala me melemom, pustio sam da se brine oko mene,
kao oko djeteta, godilo je i meni, da budem nemocan, i njoj, da bude od
pomoci, a bavili smo se neciim, da ne govorimo o onome sto se desilo. A ciijelo
vrijeme sam cekao da upita. Ocutao bih, a mozda bih se mucenicki pozalio: zar
ne moze cekati, da makar malo prezdravim? Nije upitala, srecom, a ipak mi se
cinilo da sam ostecen. Kao da bi to bila prilika da popusti moja napregnutost.

Poslao sam je do Mula Ibrahima, da zatrazi nesto novca, i da mu kaze sta je sa
mnom, da me neko napao sinoc, pa cu nekoliko dana ostati kod kuce. A ona
neka kupi stogod, da ga mozemo pocastiti, sigurno ce doci da me posjeti.

Kad je izasla, osjetio sam olaksanje. Zbog nje sam, znaci, uznemiren. Ne mogu
da lazem i da se pravim zrtvom nekog svog uvjerenja. Ako i postoji, onda je to
nekakvo trunje sto leti iznad pustinje, vjetrom nabaceno sjeme dolutalo