Page 74 - Meša Selimović - Derviš i smrt
P. 74
Onda sam i ja zaronio u Kur-an, moj je koliko i njegov, poznajem ga kao i on, i poceo je
megdan hiljadu godina starih rijeci, koje su zamijenile nase, sadasnje, i koje su stvorene zbog
mog zatvorenog brata. Licili smo na dvije obataljene cesme sto su rasipale ustajalu vodu.
Kad sam rekao zasto sam dosao, odgovorio je kur-anskom recenicom: - Koji vjeruju Boga i
sudnji dan, ne drze prijateljstvo s neprijateljima alaha i poslanika njegova, makar to bili ocevi
njihovi, ili braca njihova, ili roðaci njihovi. Zavapio sam: - Sta je ucinio? Hoce li mi iko reci
sta je ucinio?
- O pravovjerni, ne pitajte za stvari koje bi vas u brigu i ocajanje mogle baciti, ako bi vam se
otvoreno reklo.
- Do groba cu ti biti duznik. Dosao sam da mi se otvoreno kaze. I ovako sam u brizi i
ocajanju.
- Oholo su zemljom hodili i ruzne spletke pleli.
- O kome to govoris? Ne mogu da vjerujem da govoris o mome bratu. To Bog kaze o
nevjernicima, a moj brat je pravovjerni.
- Tesko onima koji ne vjeruju.
- Cuo sam da je zatvoren zbog nekih rijeci.
- Ne moze biti tajnog sporazumijevanja i sasaptavanja meðu trojicom a da Bog ne bude cetvrti
meðu njima. Tajni sastanci su satanino djelo, jer satana hoce da rastuzi pravovjerne.
- Dobro poznajem svoga brata, nije mogao da ucini zlo!
- Ne budi pomagac i zaleðe nevjernicima!
- Brat mi je, zaboga!
- Ako su vam vasi ocevi, vasi sinovi, vasa braca, vase zene, vase porodice, miliji od Boga, od
njegova poslanika i od borbe na njegovu putu, ne ocekujte milost boziju.
- O pravovjerni, klonite se sumnjicenja i klevetanja, jer kleveta i sumnjicenje je grijeh.
To sam ja rekao.
Odvratio sam istom mjerom, kur-anskom, nisam vise mogao da ostanem na obicnim rijecima,
tako je bio jaci od mene. Njegovi su razlozi bozji, moji ljudski. Nismo bili ravnopravni. On je
uzdignut iznad stvari, i govori rijecima stvoriteljevim, a ja sam pokusavao da svoju sitnu
nevolju stavim na vagu obicne covjecanske pravde. Natjerao me da svoj slucaj podvedem pod
vjecnija mjerila, da ga sasvim ne obezvrijedim. Nisam tada ni osjetio da sam u tim
razmjerama vjecnosti izgubio brata.
Pa i tada on je branio nacela, ja sebe; on miran i siguran, ja uzrujan, gotovo razjaren. Govorili
smo isto, a sasvim drugo.
