Page 8 - Mauro Biglino - Biblija nije sveta knjiga
P. 8

www.balkandownload.org


                                                           ______

                                                             3.



                                            Je li Biblija pouzdana?

                       ao što sam već napomenuo, zbog kratkoće upotrebljavam termin  Biblija

              K
                       misleći na Stari zavjet te odmah na početku tvrdim kako je Stari zavjet
                       bio predmetom kolosalne prevare. Govorimo o prikrivanju i falsificiranju

                       koje  je  činjeno  stoljećima  od  strane  onih  koji  su  naumili  koristiti  te
              zapise za ciljeve koji nemaju nikakve dodirne točke s duhovnošću. Iako se izraz
               duhovnost  naširoko koristi, koristi se na varljiv ili barem, ako je netko djelovao
              u dobroj vjeri, pogrešan način. O Starom zavjetu znamo ono što su nam moćnici
              svakog vremena željeli da znamo, od hebrejskih teologa koji su pokrenuli proces
              monoteističkog  učenja  pa  sve  do  sadašnjih  struktura  koje  se  temelje  na
              teološkim i ideološkim sustavima mišljenja koji su bez ikakvog temelja - samo je
              manipulacija nad biblijskim tekstom omogućila njihovu definiciju i širenje.

                  Započet  ću  s  predstavljanjem  stvarnosti  koja  nema  nikakve  veze  s
              prijevodima. Katolici moraju vjerovati u, tj. smatrati nadahnutim od takozvanog
              biblijskog Boga,    starozavjetnih knjiga; u hebrejski kanon prihvaćeno je samo
                 knjiga, zato što ne priznaju istinitim i nadahnutim od Boga neke knjige koje
              kršćani prihvaćaju: Tobiju, Juditu, Knjigu Mudrosti, Baruha, Propovjednika, Prvu
              i Drugu knjigu o Makabejcima te neke dijelove Estere, Daniela 3, 24-90 te pogl.
              13-  . Biblije koje imamo uglavnom su uređene  redigirane  na osnovi izdanja
              Biblia  Hebraica  Stuttgartensia,  odnosno  verziji  za  tisak  lenjingradskog

              masoretskog  teksta  (o  svemu  sam  pisao  u  svoje  dvije  prethodne  knjige).
              Reformirana crkva, tj. protestantizam, priklanja se u suštini hebrejskom kanonu.
              Kopti  drže  kanonskim,  dakle  nadahnutim  istinom  knjige  koje  Rimokatolici  i
              Židovi  ne  prihvaćaju,  kao  što  su Knjiga  proroka  Enoha i Knjiga  jubileja.  Grčka
              pravoslavna crkva ne koristi kao osnovu lenjingradske Masoretske tekstove, već
              tekst  sedamdesetorice,  Septuagintu,  tj.  Bibliju  napisanu  na  grčkom  jeziku  u
              Egiptu u  . stoljeću pr. n. e. Ova Biblija ima oko tisuću razlika u odnosu na onu
              masoretsku,  pa  i  znatnih  razlika  u  značenju  teksta  koje  ponekad  mogu  otkriti
              prepravljanja  neistine u tekstu  koja su dodali masoreti. Ova verzija na grčkom
              činila je biblijski temelj očeva Crkve u prvim stoljećima, sve dok rimska Crkva
              nije  odlučila  uzeti  židovski  kanon  kao  osnovu.  Rabini  su,  naprotiv,  odbili
              Septuagintu tvrdeći kako su prihvatljive samo one knjige koje su vjerne Zakonu;



                                                             8
   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13