Page 239 - Ilijada

Homer: Ilijada

Znadeš, starijim kako. Erinije pomažu svagda."
5
205 Njojzi zemljotresac bog Posidon odgovori ovo:
"Boginjo Irido, tu si baš pravo besjedu rekla;
Dobro je vazda to, kad glasnik znade što valja.
Ali je strašna tuga u duši i u srcu meni,
Gdje on onoga hoće da ljutim riječima vr'jeđa,
210 Koji je jednake vlasti i jednak mu određen dio.
Ali ću zasad njega da poslušam s bojazni nekom.
Drugo ću nešto ti kazat i grožnju iz srca reći:
Ako Ateni on pljenjačici uskos i meni,
Gospodu uskos Hefestu i Heri i Hermiji bogu
215 Strmi poštedi Ilij i ne htjedne njega razorit,
Ako ne, htjedne dati Argejcima veliku jakost,
Onda ćemo se, nek zna, neutažljivo srdit na njega."
Rekavši to Zemljotresac bog iz ahejske vojske
Ode i u more uđe (Ahejci žališe za njim).

D. Hektora ozdravlja Apolon. 220-280.

220 Nebeski oblačnik Zeus progovori tad Apolonu:
"K Hektoru oklopniku otiđi, mili mi Febe!
Sad je Zemljotresac bog zemljomični u more divno
Veće zaronio od mog bježeći pr'jekoga gnjeva,
Jer bi i drugi bozi za borbu nam saznali dobro,
6
225 Oni, koji su dolje pod zemljom okolo Krona.
Ali je mnogo bolje ovako po me i po njeg.
Što se je s bojazni nekom uklonio rukama mojim,
Jer se bez znoja ne bi dovršila med nama borba.
A ti egidu uzmi, sa koje se spuštaju kite,
230 I njom mašući strah u junake ahejske nagnaj.
Sam se za Hektora sv'jetlog, daljnometni streljaču, brini.
Dotle u njega jakost uspiruj, dokle Ahejci
Sve do Helesponta bježeć dotrče i do lađa svojih,
A tad ću opet ja i besjedom i djelom gledat,
235 Kako će od muke teške odahnuti opet Ahejci."
Reče, te oca svojeg Apolon posluša dobro,
I on s planina Idskih poleti jastrebu sličan,
Jastrebu golubaru, od sviju hitrijem ptica.
Hektora divnog, sina junaka Prijama, nađe
240 Sjedeć, a ne ležeći, gdje prikuplja iznova snagu,
Okolo sebe drugare raspoznaje, i znoj mu staje
I zagušivanje, kada ga Zeus egidonoša dignu.
Bliže mu branitelj bog Apolon pristupi veleć:

5 204. tj. Erinije progone onoga tko se ogriješi o pravo starijega u porodici.
6 225. vidi 14. pjev., st. 272-274.

239