Page 165 - Ilijada
P. 165

Homer: Ilijada



                                 Kad njih dvojica dođu, gdje uhodu Hektora divnog
                              Ubiše, ustavi konje Odisej, ljubimac božji,
                              Na zemlju skoči Tidejev sin i u ruke njemu
                              Krvavu odoru  metne i opet se popne na konje.
                                            18
         530                  Onda ošine konje, te oni hotno  polete
                                                            19
                              K lađama prostranima, kud želješe obadva stići.
                              Nestor začuje topot od sviju prvi i reče:
                              "Prijatelji oj moji, čelovođe argejske mudre,
                              Hoću li slagati il' ću pogodit? al' veli mi srce.
         535                  U uši meni bat od brzonogih dopire konja;
                              Ej da Odisej to i junak jaki Diomed
                              Sad kopitonoge konje od Trojaca dotjerat hoće!
                              Ali se vrlo bojim u duši, najboljim našim
                              Da se junacima što u galami ne zbude trojskoj."
         540                     Jošte i ne svrši riječ, kad ona dvojica dođu.
                              Na zemlju ovi sidu sa konja, a veseli oni
                              Rukama zagrle njih i pozdrave r'ječima milim.
                              Prvi ih pitati stane Gerenjanin konjanik Nestor:
                              "Reci, Odiseju slavni, oj ahejska velika diko,
         545                  Kako ste konje dobili te? u trojanske čete
                              Ušavši? il' vam je bog udijelio sastav se s vama?
                              Zrakama vi ste sunčanim obojica slični veoma!
                              I ja se miješam mnogo med Trojce, ne ostajem, mislim,
                              Kod lađa crnijeh mnogo, iako sam star već vojevač,
         550                  Ali takovih konja još ne vidjeh niti ih smotrih!
                              Bog vam je, mislim, došo u susret i konje vam dao.
                              Jer vas obojicu ljubi nebesa oblačitelj Zeus-bog,
                              Kći egidonoše Zeusa Atena vas sjajnoka ljubi."
                                 Tad odgovarajuć ujemu Odisej dosjetljivi reče:
         555                  "Nestore, Nelejev sine, oj ahejska velika diko,
                              Lako bi dao bog još i bolje konje od ovih.
                              Kad bi htio, jer bozi od ljudi mnogo su jači.
                              Konje, za koje nas pitaš, novodošli jesu, o starče,
                              Trački, a gospodara Diomed junak je njihna
         560                  Ubio i s njim dvanest drugara, sve prvih junaka;
                              Trinestog uhodu još kod brzijeh ubismo lađa,
                              Koga je poslao Hektor i ponosni drugi Trojanci,
                              Neka bi vojsku našu uhoditi išao amo."
                                 Reče te ijučuć on kopitonoge potjera konje
         565                  Preko jarka, i za njim Ahejci veseli pođu.
                              Kada do krasnog već Diomedova dođu čadora,
                              Lijepo izrezanim privezaše remenjem konja
                              Oba uz jasle konjske, gdje njegovi također konji
                              Stajahu te su slatku i medenu pšenicu jeli.
         570                  Krvavu odocu nato Dolonovu metne Odisej

               18  529. "krvavu odoru", tj. Dolonovu.
               19  530. "hotno", tj. hoćko.


                                                                                                       165
   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170