Page 90 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 90

ja ga uzimam k sebi. Ljubeći Boga, ja prodirem   ona  ne  može  razviti  zreliju  ljubav  prema  bogu,
 37
 u njega«.    tada njezina religija spada u raniju fazu u kojoj
 Možemo se sada vratiti važnoj paraleli između   boga  doživljava  kao  svezaštitnu  majku  ili  kao
 ljubavi  prema  roditeljima  i  ljubavi  prema  bogu.   oca koji kažnjava i nagrađuje.
 Dijete je najprije vezano na svoju majku kao »-  U  suvremenoj  religiji  nalazimo  da  su  sve
 osnovu  svekolikog  postojanja«.  Ono  se  osjeća   faze,  od  najranijih  i  najprimitivnijih  do  onih
 bespomoćnim  i  treba  sveobuhvatnu  majčinu   najviših,  još  uvijek  prisutne.  Riječ  »bog«  ozna-
 ljubav.  Ono  se  zatim  okreće  ocu  kao  novom   čuje  i plemenskog vođu  i »-apsolutno Ništa«; Na
 centru  svojih  osjećaja,  kao  vodećem  načelu   isti  način  zadržava  svaki  pojedinac  u  sebi,  u
 misli  i  djelovanja.  U  toj  fazi  dijete  pokreće  po-  nesvjesnom  sebi,  kao  što  je  Freud  pokazao,  sve
 treba  da  zadobije  očevu  pohvalu,  a  da  izbjegne   faze  od  bespomoćnog  djeteta  pa  nadalje.  Pitanje
 njegovo  negodovanje.  U  fazi pune  zrelosti ono   uvijek  glasi:  koliko  je  netko odrastao?  Jedno
 se  oslobodilo  lika  majke  i  oca,  sila  koje  zašti-  je  pouzdano:  priroda  njegove  ljubavi  prema
 ćuju i zapovijedaju; ono je uspostavilo majčinski   bogu  odgovara  prirodi  njegove  ljubavi  za  čo-
 i  očinski  princip  u  sebi.  Ono  je  postalo  vlastita   vjeka  i,  štaviše,  stvarna  kvaliteta  njegove  lju-
 majka  i  vlastiti  otac;  ono  jest  otac  i  majka.  U   bavi prema  bogu i čovjeku često je  nesvjesna
 povijesti ljudske vrste vidimo — i  možemo anti-  —  prikrivena  i  racionalizirana  zrelijim  miš-
 cipirati — isti razvoj: na početku je ljubav prema   ljenjem o  tome  kakva  je  njegova  ljubav.  Da-
 bogu  bespomoćna  vezanost  na  majku  boginju,   pače,  ljubav  prema  čovjeku,  premda  direktno
 zatim  je  poslušna  vezanost  na  očinskog  boga,   prožima njegove odnose s vlastitom porodicom,
 dok  u  fazi  zrelosti  bog  prestaje  biti  izvanjska   u  posljednjoj  je  analizi  određena  strukturom
 sila  jer  je  čovjek  utjelovio  principe  ljubavi  i   društva  u  kojem  čovjek  živi.  Ako  je  socijalna
 pravde u sebi, jer se sjedinio s bogom, i, najzad,   struktura  karakterizirana  podvrgavanjem  auto-
 jer  govori  o  bogu  jedino  u  poetskom,  simbo-  ritetu  —  otvorenom  autoritetu  ili  anonimnom
 ličkom smislu.   autoritetu tržišta  i javnog mnijenja — čovjekovo
 Iz ovih razmatranja slijedi da se ljubav prema   shvaćanje  boga  mora  biti  infantilno  i  daleko  od
 bogu  ne  može  odvojiti  od  ljubavi  prema  rodi-  zrelosti, čije  se  sjeme  nalazi  u  povijesti  mono-
 teljima. Ako se osoba nije oslobodila incestuozne   teističke religije.
 vezanosti  na  majku,  pleme,  naciju,  ako  je  zadr-
 žala djetinju ovisnost o ocu koji kažnjava, tada

 37
  Meister Eckhart, op. cit. stranice 181—2.
 104                                 105
   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95