Page 95 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi

Moderni kapitalizam treba ljude koji surađuju no ne budu svjesni te osamljenosti. Tu je, kao
glatko i u velikom broju, koji žele sve više i više prvo, stroga rutina birokratiziranog, mehanizi-
trošiti, i čiji su ukusi standardizirani, lako pod- ranog rada, koji pomaže ljudima da ne budu
ložni utjecaju i mogu se predvidjeti; njemu su svjesni svojih najosnovnijih želja — čežnje za
potrebni ljudi koji se osjećaju slobodni i neza- transcendencijom i sjedinjenjem. Ukoliko ruti-
visni, koji nisu podređeni nikakvu autoritetu, na sama ne uspijeva u tome, čovjek prevladava
principu ili savjesti — a ipak ljude koji su voljni svoj nesvjesni očaj rutinom zabave, pasivnim
da se njima upravlja, da rade što se od njih gutanjem zvukova i slika koje mu nudi indu-
očekuje, da se uklope u socijalnu mašinu bez strija zabave; nadalje, on taj očaj prevladava
trvenja, dakle ljude koje se može usmjeravati užitkom što ga nalazi u kupovanju uvijek novih
bez prisile, voditi bez vođa, navoditi na aktiv- stvari i njihovom čestom zamjenom za druge.
nost bez cilja — osim jednoga: da se uspijeva, Moderni čovjek je stvarno blizak slici koju je
da se kreće, funkcionira, napreduje. Huxley opisao u svojoj knjizi »Hrabri novi
Što je rezultat? Moderni se čovjek otuđio od svijet«: dobro uhranjen, dobro obučen, seksual-
1
sebe, od svoga bližnjega i od prirode . On je no zadovoljen, a ipak bez svoga »-ja«, bez ika-
transformiran u robu, doživljava svoje životne kva kontakta, osim najpovršnijeg, sa svojim
snage kao investiciju koja mu mora donijeti bližnjim, a vođen parolama koje je Huxley
maksimalno mogući profit po postojećim trži- jezgrovito formulirao: »Kad pojedinac osjeća,
šnim prilikama. Ljudske su veze u biti veze otu- zajednica posrče«, ili: »Nikada ne odgađaj za
đenih automata, od kojih svaki zasniva svoju si- sutra užitak koji možeš imati danas«, ili najzna-
gurnost na tome što stoji blizu stada i što se ne čajnija tvrdnja: »Danas je svatko sretan«. Čo-
razlikuje ni u mislima, ni u osjećanju, ni u akciji. vjekova se sreća danas sastoji u tome što se on
Premda svaki nastoji da bude što bliže ostalima, »zabavlja«. Zabavljati se proizlazi iz zadovolj-
svatko ostaje posve osamljen, prožet dubokim stva trošenja i »uzimanja« robe, krajolika, hra-
osjećajem nesigurnosti, tjeskobe i krivnje, koji ne, pića, cigareta, ljudi, predavanja, knjiga, fil-
se uvijek pojavljuje kad se ljudska odvojenost mova — sve se to troši, guta. Svijet je samo ve-
ne može prevladati. Naša civilizacija pruža liki objekt našeg apetita, velika jabuka, boca,
mnoge palijative što pomažu ljudima da namjer- grudi. Mi smo dojenčad, koja uvijek nešto oče-

1 Vidi detaljnije razmatranje problema otuđenja i kujemo, nečem se nadamo — i uvijek se razo-
utjecaja modernog društva na čovjekov karakter u čaramo. Naš karakter je ustrojen da izmjenjuje
knjizi »Zdravo društvo«, E. Fromma, »Rad«, Beograd,
1963. i prima, da se pogađa i troši; sve, i duhovni i

110 111