Page 77 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 77
činiti s njime što god želi. To je faza religije Najizrazitiji prikaz te promjene nalazi se u
kad bog izgoni čovjeka iz raja da ne bi jeo s biblijskoj priči o tome kako se bog prikazao
drveta spoznanja i tako i sam postao bog; to je Mojsiju. Kad Mojsije kaže bogu kako Zidovi
faza kad bog odlučuje da potopom uništi ljud- neće vjerovati da ga je on poslao dok im ne uz-
sku vrstu, jer mu nitko ne udovoljava, osim mogne reći božje ime (kako bi obožavaoci idola
najdražeg sina Noe; to je faza kad bog zahtije- mogli shvatiti bezimena boga, kad je suština
va od Abrahama da žrtvuje svog jedinog, svog idola da posjeduje ime). Bog pravi ustupak. On
ljubljenog sina Isaka, da dokaže svoju ljubav kaže Mojsiju da njegovo (božje) ime glasi: »-Ja
prema bogu činom potpune poslušnosti. Ali postajem ono što postajem«, »Ja postajem —
istovremeno započinje nova faza: bog sklapa moje je ime«. To »Ja postajem-« znači da bog
ugovor s Noom, u kojem obećava da više nikada nije konačan, da nije osoba, da nije »stvar«.
neće uništiti ljudsku vrstu, ugovor kojim je Naj adekvatniji prijevod rečenice bi glasio: reci
sam sebe obvezao. Vezan je ne samo svojim im: »Moje ime je bezimeni«. Zabrana da se prave
obećanjima nego je vezan i svojim načelom — bilo kakve slike boga, da se ne izusti njegovo ime
pravdom — i na toj osnovi bog mora udovoljiti uzalud, i, napokon, da se ne izusti njegovo ime
Abrahamovu zahtjevu da poštedi Sodomu, ako uopće, ima sve isti cilj — da se čovjek oslobodi
tamo ima barem deset pravednih ljudi. Ali raz- ideje o bogu kao ocu, o bogu kao osobi. U
voj ide i dalje od preobražaja boga iz figure najnovijem razvoju teologije ta ideja je dalje
despotskog plemenskog vođe u oca punog ljuba- razvijena do načela da čovjek čak ne smije dati
vi, u oca koji je i sam vezan principima što ih bogu nikakav pozitivni atribut. Reći o bogu da
je postavio. Razvoj ide u smjeru preobražaja je mudar, jak, dobar, ponovo implicira da je on
boga iz figure oca u simbol njegovih principa — osoba; čovjek može najviše učiniti to da kaže
pravde, istine, ljubavi. Bog je istina, bog je što bog nije, da mu prida negativne atribute, da
pravda. U toku tog razvoja bog prestaje da bude utvrdi da bog nije ograničen, da nije neljuba-
osoba, čovjek, otac. On postaje simbol principa zan, nepravedan. Sto više znam o onom što bog
18
jedinstva koji se nalazi iza raznolikosti fenome- nije, to više znam o bogu.
na, simbol vizije svijeta koji će izrasti iz duhov- Slijedimo li sve zreliju ideju monoteizma u
nog sjemena smještena u čovjeku. Bog ne može njezinim daljnjim konzekvencijama, ona dovo-
imati ime. Ime uvijek naznačuje neku stvar, ili di samo do jednog zaključka: da ne treba spo-
osobu, nešto konačno. Kako bi bog mogao imati
18 Vidi Majmonidesovo shvaćanje negativnih atri-
ime kad nije osoba, nije stvar?
buta u knjizi »Vodič za zbunjene«.
90 91
