Page 29 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 29

ne.  Najelementarniji  primjer  nalazi  se  u  podru-  nju nego bogati. Ipak, siromaštvo ispod određe-
 čju  seksa.  Kulminacija  seksualne  funkcije  mu-  ne  granice  može  onemogućiti  davanje,  i  tako
 škarca  leži u aktu davanja:  muškarac daje  sebe,   ono teško  degradira,  ne  samo  zato  što  neposre-
 svoj  spolni  organ  ženi.  U  trenutku  orgazma  on   dno  uzrokuje  patnju  nego  i  zato  što  siromašne
 joj daje svoje sjeme. On ne  može ne dati ako je   lišava radosti davanja.
 potentan. Ako ne može dati, onda je impotentan.   Međutim,  najvažnije  područje  davanja  nije
 Kod  žene  je  proces  isti,  iako  donekle  složeniji.   područje  materijalnih  dobara,  već  je  ono  u  spe-
 Ona također daje sebe; ona otvara dveri do svog   cifično  ljudskoj  domeni.  Šta  jedna  osoba  daje
 ženskog  središta.  U  aktu  primanja  ona  daje.   drugoj? Ona daje od sebe, od naj skupocjenijeg
 Ako  je  nesposobna  za taj čin  davanja,  ako  može   što  ima,  ona  daje  od  svog  života.  To  ne  znači
 jedino  da  primi,  ona  je  frigidna.  Za  nju  se  čin   nužno da ona žrtvuje svoj život za drugu osobu
 davanja  zbiva  ponovo,  ali  ne  u  funkciji  ljuba-  — već da joj daje od onoga što u njoj živi; ona
 vnice,  već  u  funkciji  majke.  Ona  djetetu  koje   joj daje svoje radosti, svog interesa, razumijeva-
 raste u  njoj daje od  sebe, ona daje  svoje  mlije-  nja, znanja, humora, žalosti — sve izraze i mani-
 ko  dojenčetu,  daje  svoju  tjelesnu  toplinu.  Bilo   festacije onoga što u njoj živi. Takvim davanjem
 bi bolno — ne davati.   od  svog  života  ona  obogaćuje  drugu  osobu,  ona
 U  području  materijalnoga  davati  znači  biti   pospješuje  životnost  drugoga,  pospješujući  i
 bogat. Nije bogat onaj tko ima mnogo, već onaj   vlastitu.  Ona  ne  daje  da  bi  primila;  davanje  je
 tko daje mnogo.  Sakupljač  koji  je  uznemiren  da   samo po sebi izuzetna radost. Ali, u davanju ona
 nešto  ne  izgubi  jest,  izraženo  rječnikom  psiho-   ne  može  a  da  nešto  ne  oživi  u  drugoj  osobi,  i
 logije,  siromašan,  osiromašen čovjek  —  bez  ob-  upravo to što je oživljeno reflektira se povratno
 zira  koliko  ima.  Bogat  je  svatko  tko  je  kadar  da   na  njoj. U  istinskom davanju ona ne  može a da
 daje.  On doživljava sebe kao onoga  koji  može   ne  primi  ono  što  joj  je  uzvraćeno.  Davanjem
 od  sebe  prenijeti  drugima:  Jedino  čovjek  lišen   činimo  i  drugu  osobu  davaocem  i  oboje  sudjelu-
 svega što nadilazi gole potrebitosti za uzdržava-  jemo  u  radosti  onoga  što  je  oživljeno.  U  činu
 nje  bio  bi  nesposoban  da  uživa  u činu  davanja   davanja nešto je rođeno i obje osobe koje sudje-
 materijalnih  dobara.  Ali  svakodnevno  iskustvo   luju u tom činu zahvalne su za životnost koja je
 nam  pokazuje  da  ono  što  neka  osoba  smatra  za   za njih rođena. Primijenjeno na  ljubav to znači:
 najmanju  potrebu  zavisi  isto  toliko  o  njezinu   ljubav je moć koja proizvodi ljubav, impotencija
 karakteru  koliko  i  o  njezinu  stvarnom  imetku.   je  nesposobnost  da  se  proizvede  ljubav.  Ovu
 Dobro je poznato da su siromašni skloniji dava-
 misao je prekrasno izrazio Mara: »Uzmi« kaže

                                       39
   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34